UŠAO U DEVETU DECENIJU

Gostimir uživa u drvorezbarstvu: Volio bih da ovo čudo od korone prođe, narod je preplašen i maskiran

Nisam se nikad ženio, a bilo je dosta žena u mom životu. Sve mi je nekako prošlo kao u magli, kaže Vučenović

Piše: B. Grgić

7.2.2021

Gošo odradi nešto i za Crveni krst. B. Grgić

Devetu deceniju života Gostimir Vučenović, poznatiji kao Gošo, lagano troši u drvenoj verandi u dvorištu Crvenog krsta u Bosanskoj Gradišci. U verandi je mala priručna radionica, u kojoj Gošo izrađuje predmete od drveta. Svakodnevno ukvrca po koju marku, da nadomjesti sve ono što mala penzija ne može. Odradi štogod i za Crveni krst, a i oni pomognu njemu.


Skromna penzija

Gostimir Vučenović rođen je prije 82 godine u banjalučkom selu Javorani. Pola vijeka živio je u Smrtićima kod Nove Gradiške, a posljednjih 25 godina mu je životna adresa u Bosanskoj Gradišci. Ovdje je sa bratom, ima skromnu penziju, zdravlje ga služi, ne žali se.


- Nisam se nikad ženio, a bilo je dosta žena u mom životu. Sve mi je nekako prošlo kao u magli. Dosta njih mi se svidjelo, ali nekako smo se olako razilazili. Radio sam teške poslove, imao konje i izvlačio sam drva iz šume, možda je i to bio razlog - kazuje Gošo.


Nakon razgovora o ženama i ljubavi vratili smo se drvetu. Čini se da se bolje razumije sa drvenarijom. Na sve strane suhe oblice bagrema, bukve, graba. Koristi ih za držala za razne alatke.


- Ovom makljom pravim držalice za sjekire, čekiće i razne alatke. Pravim i ove mješalice za topljenje masti, za ajvar i pekmez. Sve od drveta znam napraviti. Volim da je pošteno, sve pravim od osušenog drveta, pa me ljudi cijene. Em prekratim vrijeme i ubijem dosadu, em ubijem po koju marku - kaže Gostimir.


Gošo je osim posla i žena u mladosti volio i sport. Pratio je fudbal i košarku, navijao za Partizan. Sada su mu se strasti i u tom pogledu smirile.

Lagano radi i prisjeća se mladosti

- Sada najviše razmišljam o toj koroni. Prije pola mjeseca sam bio nešto slab, ali nisam išao ljekaru. Prošlo me je, ne znam da li je bila korona. A volio bih da to čudo prođe, narod je ozbiljan, preplašen i maskiran. Valjda ću i to doživjeti, da osvane lijepo jutro bez korone - nada se Gostimir Gošo Vučenović.

Nakon kratkog razgovora obišao je dvorište Crvenog krsta, da provjeri je li sve na svom mjestu. I tako iz dana u dan, u pokretu i uz fizičke aktivnosti. Lagano radi i prisjeća se mladosti, slavonskih šuma, konja i samarice i lijepih žena, koje su prošle kroz njegov život.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.