Kontroverzni pisac i nobelovac Peter Handke, poznat kao negator genocida u Srebrenici i pristalica Slobodana Miloševića, boravio je u Republici Srpskoj. Posjetio je Banju Luku, gdje je otkriven i spomenik u njegovu čast, a u društvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika i režisera Emira Kusturice obišao je i Višegrad.

Handke je snimljen i kako, u društvu Kusturice i travničkog pisca Muharema Bazdulja, u lokalu pjeva “Miljacku” Halida Bešlića.

Završni udarac

Politički analitičar i profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz navodi da je Handkeova posjeta Republici Srpskoj dokaz njegove odanosti ideologiji zločina.

- On je kao veliki pisac doveo u pitanje svoju literaturu i svoje ime podrškom Miloševiću, kao i posjetom RS. Nesporno je da je njegovo djelo označilo jedno vrijeme u evropskoj književnosti, ali, s etičkog i humanističkog stajališta, njegovo ime je srozano - kazao je Kazaz za “Avaz”.

Dodaje da je ova posjeta završni udarac Handkeovom srozavanju vlastite literature u blato ideologije i vlastite ličnosti u ideologiju zločina.

- Handke ne zaslužuje ništa drugo do prezir i, naravno, onaj čin koji su Norvežani svojedobno izveli prema piscu Knutu Hamsunu vrativši mu knjige i spalivši ih u njegovom dvorištu kao na nekoj vrsti lomače. Francuzi su svoje pisce koji su podržavali ideologiju zločina Adolfa Hitlera u svim enciklopedijama označili zločincima. Handke nije zaslužio da ostane u pamćenju nikako drugačije nego kao Hamsun, dakle kao veliki pisac na strani ideologije zločina - naglasio je Kazaz.

Cirkus za javnost

Prema njegovim riječima, režim u RS, Milorad Dodik i Emir Kusturica dobivaju ovom posjetom isto ono što imaju sve zemlje koje prikrivaju vlastite zločine.

- U svjetskim razmjerama dobivaju simboličku sramotu, a prema domaćem terenu, odnosno prema građankama i građanima RS i Srbije pokušavaju djelovati propagandistički da bi održali privid o društvenoj moralnosti. Zapravo, Handkeova posjeta je čin potpunog moralnog diskreditiranja društvenog prostora RS i Srbije. Goreg čina od ovog nema. Kad se zajedno u ideologiji zločina i njenom blatu valjaju politička elita i jedan ekstravagantni pisac, to nije ništa drugo nego cirkus za javnost - poručio je Kazaz.

Brane neodbranjivo

- Ne vjerujem da je Nobelov komitet imao bilo kakvu političku konotaciju dajući nagradu Handkeu. Oni su, zapravo, branili ono što je neodbranjivo. Branili su poimanje literature kao samodovoljne činjenice bez bilo kakvog društvenog konteksta. Nobelov komitet previdio je savremene teorije književnosti, a Handkea je nemoguće čitati bez konteksta zločina i ideologije zla - istakao je Kazaz.