NEISTINITA TVRDNJA

Sanja Vulić kazala da "identifikaciju žrtava genocida u Srebrenici vrše OHR, Valentin INcko i njemu slični"

Identifikaciju oko 30.000 nestalih osoba u BiH još od 1996. godine provodi Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP)

A. Ka. / Istinomjer

Sanja Vulić gostovala na ATV

Foto: Printscreen


Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH) i članica Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Sanja Vulić, u emisiji “Direktno” Alternativne televizije, komentarisala je odluku Ureda visokog predstavnika (OHR) o dopunama Krivičnog zakona BiH, kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, objavljenim 23. jula 2021. godine, piše portal Istinomjer. 

Vulić je tom prilikom, između ostalog, izjavila i da bi se, zarad “istine”, trebali otvoriti grobovi žrtava genocida u Srebrenici kako bi se ponovo uradila DNK analiza jer, prema njenim riječima, identifikaciju su dosad vršili “OHR, Valentin Inzko i njemu slični”:

- Ako zaista želimo istinu i ako zaista želimo da živimo zajedno, pa hajte, onda, evo, otvorit ćemo sve grobove na Zejtinliku, otvorićemo sve grobove na Srebrenici, u Srebrenici, i neka se urade DNK analize. Neka to urade forenzičari, neka to urade patolozi, neka to urade ljudi od struke, a ne da to radi OHR, Valentin Inzko i njemu slični. (Sanja Vulić, 23.7.2021.)

Centralna evidencija

Identifikaciju oko 30.000 nestalih osoba u BiH još od 1996. godine provodi Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP), organizacija sa sjedištem u Haagu, Nizozemskoj. Njen mandat je, kako je prezentovano na zvaničnoj stranici, “osigurati saradnju vlada i ostalih aktera u procesu pronalaženja i identifikacije osoba nestalih usljed sukoba, povreda ljudskih prava, nesreća, organizovanog kriminala, nezakonitih migracija i drugih uzroka, te im pružiti potporu u tom procesu. Jedina je međunarodna organizacija sa isključivim zadatkom rješavanja pitanja nestalih osoba.”

Iz ICMP-a navode da već više od dvije decenije, zajedno s vlastima u BiH i porodicama nestalih, predvode napore da se pronađu i identificiraju oni koji su nestali tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji i da se ostvare prava porodica nestalih, te su pomogli “identificirati više od 75 posto od 30.000 osoba nestalih u Bosni i Hercegovini, uključujući gotovo 90 posto žrtava genocida u Srebrenici”.

U izvještajima ove organizacije istaknuto je da je BiH inkorporirala međunarodne standarde tehničkih i administrativnih kapaciteta u pogledu pronalaženja i identifikacije nestalih, a rezultat toga je “osmišljen institucionalni, zakonodavni i kooperativni proces, potpomognut i uspostavom Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, Centralne evidencije, usvajanjem Zakona o nestalim osobama i kreiranjem mehanizama međuinstitucione saradnje za rješavanje pitanja neidentifikovanih posmrtnih ostataka smještenih u državnim mrtvačnicama pod nadzorom domaćih sudova i tužilaca”.

Također, ICMP je objasnio na koji način se vrši DNK analiza žrtava:

- Bosna i Hercegovina je pretvorila humanitarni pristup pitanju nestalih osoba u pristup zasnovan na pravnom okviru prema koje je rješavanje pitanja nestalih osoba u nadležnosti državnih institucija, uključujući i sistem kaznenog pravosuđa. Kao posljedica toga, Bosna i Hercegovina je počela koristiti i forenzičke nauke, posebno DNK analizu, u pronalasku i identifikaciji nestalih osoba. Sistem DNK identifikacije je uspostavljen uz pomoć ICMP-a 2000.godine. Ovaj proces koristi neselektivno DNK testiranje na širokoj razini, i praćen je identifikacijama na osnovu “slijepih”, računalom vođenih DNK podudaranja između DNK neidentificiranih ljudskih ostataka i onih od članova porodica nestalih osoba. Upotreba forenzičkih nauka je regulisana pravilima o dokazima krivičnog procesnog zakona koji također propisuje upotrebu DNK. U BiH ne postoji domaći pravni okvir za upotrebu DNK u svrhu pronalaska nestalih osoba. Proces identifikacije putem DNK je uspostavljen na osnovu sporazuma države i ICMP-a prema međunarodnom zakonu. Država je dakle iskoristila međunarodni sporazum da bi kreirala kapacitet koji bi popunio prazninu u domaćim kapacitetima, dodjelom javne istraživačke funkcije međunarodnoj javnoj organizaciji koja ima mogućnost obavljanja ove funkcije. Rezultat ovog procesa je identifikacija posmrtnih ostataka nestalih osoba putem DNK, čije rezultate ICMP upućuje nadležnim domaćim sudovima koji procesuiraju i zatvaraju slučajeve nestalih osoba prema pravilima odgovarajuće procedure.

Neistinite tvrdnje

U godišnjoj infografici “Srebrenica kroz brojeve” ICMP navodi da je do jula 2021. godine klasičnim metodama (bez analize DNK) identifikovano 36, dok je na temelju analize DNK identifikovano 6.964 nestalih osoba. Pojašnjavaju da je “za identifikaciju nestale osobe na temelju analize DNK potrebno prikupiti referentne uzorke DNK više članova porodice”.

Nakon prikupljanja antemortalnih i postmortalnih uzoraka ICMP može izdavati Izvještaje o podudaranju DNK. Minimum vjerovatnoće neophodan za izdavanje standardnog Izvještaja o podudaranju DNK je 99,95 posto iako je u većini slučajeva stepen vjerovatnoće daleko viši. Izvještaji o podudaranju DNK se dostavljaju nadležnim domaćim sudskim organima koji su odgovorni za zaključivanje slučajeva i izdavanje potvrde o smrti.

(“Srebrenica kroz brojeve”, ICMP, 2021.)

Dakle, proces identifikacije žrtava srebreničkog genocida, uključujući i DNK analizu, očigledno ne vrši OHR, odnosno Valentin Inzko, kako je to ustvrdila Sanja Vulić, te stoga Istinomjer ovakvu tvrdnju zastupnice u Predstavničkom domu PSBiH ocjenjuje neistinitom.

Više o temi SNSD

NA VRH

Podijeli članak na