Povodom 30 godina medijske korporacije, u printanom izdanju Dnevnog avaza, svakodnevno će se objavljivati najzanimljiviji prilozi koji su objavljeni tokom 3 decenije.

Danas donosimo intervju rahmetli Alije Izetbegovića, nekadašnjeg Predsjednika Predsjedništva BiH, objavljen 2. oktobra 1995. godine, koji je vodio Fetah Ramović, tadašnji glavni urednik Dnevnog avaza. 

Mirovni proces uhvatio je zamah. Očekuju se novi napretci. Može li se očekivati da će teritorijalna podjela biti povoljnija u korist Federacije BiH? Da li su za to stvorene sve mogućnosti?

- U ovom trenutku, i u okviru ove mirovne inicijative, mi smo vezani parametrom 51:49. Povoljniji odnos bio bi moguć pod dva uvjeta: da ova inicijativa pretrpi neuspjeh, ali ne našom nego njihovom krivicom, i drugo: da nakon toga naša Armija zadrži inicijativu i nastavi oslobađati nove oblasti. Ovo drugo neće biti lahko jer ćemo, najvjerovatnije, kao i u posljednje tri godine, ratovati mi, pošto Hrvati, kako izgleda, neće nastaviti borbe. Ovo posljednje opet nije sigurno i zavisi od rješavanja pitanja istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Kao što vidite, mnogo je uvjeta i nepoznanica.

U mirovnom planu predviđeno je vraćanje ljudi u njihove domove ili pravična naknada. Ako se više stanovništva opredijeli za naknadu, ko će je isplaćivati i kako će to biti osigurano?

- Tzv. srpski entitet bit će dužan da isplati naknadu građaninu koji je tamo ostavio imovinu. Naravno, bit će potrebno da se prvo utvrdi obaveza, odnosno dug, a dugovi se, inače, teško naplaćuju, posebno od zla dužnika. Bit će i prebijanja obaveza. U svemu će posredovati neko međunarodno tijelo predviđeno Ženevskim dogovorom. To su principi, a detalji i procedure tek treba da se utvrde.

Imamo odluku nekih zemalja OIC da se ne poštuju embargo na oružje našoj zemlji. Rat još traje i ono nam je potrebno. Kada se može očekivati realizacija odluka iz Kuala Lumpura?

- Već šestog oktobra, dakle, kroz nekoliko dana, sastaju se u Istanbulu visoki funkcioneri Malezije, Irana, Pakistana i Turske i još nekih muslimanskih zemalja radi realizacije odluka iz Kuala Lumpura. Tamo ide i naša visoka delegacija. Stvari idu dosta dobro.

Partnerstvo za mir

Stidljivo je zatražen prijem BiH u program „Partnerstvo za mir“, drugim riječima u NATO. Hoće li BiH jednog dana biti članica tog saveza?

– Iskreno rečeno, puno se ne guramo tamo. Mi smo zemlja između „Istoka i Zapada“. Mi smo uz to rijetka zemlja koja u svoje prijatelje istovremeno ubraja Ameriku i Iran i koja ima podršku arapskog i jevrejskog svijeta. Smatram to velikim dostignućem naše politike.

Jedan od naših uslova za primirje je ukidanje vojne vlasti u Banjaluci: vraćanje civilnih struktura. Zahtjev je prilično nedefinisan pogotovo što policijski sistem vođen od civilnih organa može biti represivniji. Šta mi želimo u Banjauci?

 - Najkraće rečeno, želimo promjenu. Čak i ako bi u prvi mah praktički sve ostalo isto, promjena bi otvorila proces na dužu stazu. Policija tamo ima jednako lošu, ako ne i goru, reputaciju od vojske, ali odlazak Karadžićeve paravojske omogućio bi civilima nešto veći uticaj. A čuli smo da među njima ima jedan broj razumnih ljudi. Kod totalitarnih režima, promjena, čak i samo personalna, uvijek je značila neko olakšanje i otvarala neki proces nabolje.

Jesu li u ovom trenutku, u stanju aktuelnih pregovora, dijelovi Podrinja, a prije svega područje Srebrenice i Žepe definitivno izgubljeni za naš narod?

- Rješenja na osnovu američke inicijative, dakle, ova o kojima se raspravlja, imaju lošu i dobru stranu: loša strana je što su neke teritorije izgubljene, a dobra što nijedna od njih nije definitivno izgubljena. Borba za njih se nastavlja drugim, nevojnim sredstvima i trajat će dugo. Nastojimo da u ovoj fazi procesa osiguramo pravne pretpostavke za to. Mislim da u ovom momentu ne možemo učiniti više, a da na kocku ne stavimo sve. Izuzetak je situacija o kojoj sam, mislim, govorio na početku ovog intervjua, odgovarajući na vaše prvo pitanje.

Ne bi li presijecanje koridora u Posavini ubrzalo završetak rata i konačno dotuklo agresora. Može li se uskoro očekivati takva akcija, zajednička sa hrvatskim snagama?

- Tu su procjene različite. Po jednima, to bi trebalo pokušati i time bi rat bio završen. Po drugim, vrlo odgovornima i, po mojoj ocjeni vrlo obavještenima, to bi dovelo do izravnog uključenja Srbije u rat. Srbija je i sada uključena, ali indirektno. Izravno uključivanje znači da bi ona javno uputila desetak divizija u pomoć Mladiću. Procjene su da Milošević ne bi imao izbora. Rat bi se produžio, ali ovaj put na mnogo višoj skali. Posljednja dva rata, Prvi i Drugi, pokazuju da je rat proces koji se ne da kontrolirati. Mislim da Hrvatska u ovom trenutku nije spremna da uzme učešća u presijecanju posavskog koridora, ali je spremna da promijeni držanje u slučaju neuspjeha pregovora o njenim istočnim teritorijama, mislim na okupirane dijelove Slavonije i Srijema. Situacija se u ovom slučaju bitno mijenja.

Stare institucije - do novih izbora

BiH kao država imat će Parlament, Predsjedništvo i Vladu. Kako će se doći do tih institucija?

- Putem izbora u oba entiteta – odvratni su mi ovi nazivi, ne znam ko ih izmisli. Dakle, pod kontrolom međunarodnih posmatrača, bili bi održani direktni izbori za Parlament i Predsjedništvo. Izbori će biti održani kada komisija KESS-a utvrdi da su ispunjeni politički i društveni uvjeti za održavanje slobodnih demokratskih izbora. Dok se na taj način ne uspostave nove institucije, postojeće republičke institucije, Parlament, Predsjedništvo i Vlada, nastavljaju vršiti svoje funkcije.

I kada dođe do slobodnih demokratskih izbora postoji mogućnost da jedan entitet izabere ljude koji, doduše, neće biti proglašeni za ratne zločince, ali koji su se svojim dosadašnjim djelovanjem teško ogriješili o interese i vlastitog, a pogotovu druga dva naroda u BiH. Ima li garancija da se ti ljudi neće naći na izbornim listama?

- Nažalost, mislim da nema. Izuzetak su prozvani ratni zločinci. Mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da se na listama prozvanih nađu svi ili većina onih za koje postoje dokazi da su direktno ili indirektno odgovorni za ratne zločine.

Problem nije u znanju

U njujorškim razgovorima pomenut je po prvi put i Ustav BiH. Da li biste mogli nešto šire reći o tom budućem dokumentu?

- Znam samo da će Republika Bosna i Hercegovina imati ustav i da će on biti u priličnoj mjeri izmijenjen. U kolikoj, to ne bih mogao reći. Kao što znate, mi nastojimo da za buduću državu osiguramo sve bitne funkcije, oni nastoje da ih što više reduciraju. Gdje će se u ovom natezanju klatno zaustaviti, to ne znam, ali znamo naše minimume. Razmišljamo o uključivanju u pregovore i nekih pravnika sa međunarodnom reputacijom – možda Badentera, iako problem nije u znanju, nego u odnosu snaga. Pitanje je ne znate šta znate, nego šta možete.

Poslije sloma samoproglašene „republike zapadne Bosne“ koja je vjerovatno bila republika sa najmanjim stažom u novijoj historiji, pružena je mogućnost za amnestiju „republikanaca“. Vođa te pobune Fikret Abdić je maltene na dohvat ruke pravde. Hoćemo li skoro tražiti njegovo izručenje iz Hrvatske?

- Mislim da je to već učinjeno jer je odluka na Parlamentu donesena.