Prije 39 godina, na današnji dan izrečena je presuda na Sarajevskom procesu.
Suđenje je održano 1983. g. grupi bošnjačkih intelektualaca pred Višim okružnim sudom u Sarajevu za djela protiv naroda i države. Ujedno je to bio i jedan od posljednjih velikih političkih procesa u raspadajućem komunističkom režimu u Jugoslaviji, kao i jedan od najkontroverznijih, blago rečeno, piše Historija.ba.
Optužba je tvrdila da su okrivljeni činili dobro organizovanu grupu koja je imala za namjeru rušenje postojećeg poretka i uspostavljanje islamske države na tlu Bosne i Hercegovine, a sve u dogovoru sa izvjesnim centrima u inostranstvu. Glavni dokaz optužbe bilo je djelo prvooptuženog Alije Izetbegovića "Islamska deklaracija", teoretska rasparava o tadašnjem položaju muslimana u Jugoslaviji i svijetu.
Pred sud su na ovom procesu izvedeni slijedeći optuženi: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić i Đula Bičakčić.
Optuženi Rušid Prguda, inače teški srčani bolesnik, umro je za vrijeme trajanja istrage. Proces je predvodio predsjednik sudskog vijeća sudija Rizah Hadžic, a optužbu je zastupala javni tužilac Edina Rešidović. Suđenju je dat ogroman publicitet, a da sve nije bas čisto bilo je jasno svakome kada su pojedini svjedoci pred sudom negirali iskaze date u istrazi.
Kasnije će neki od svjedoka priznati da im je u istrazi dat papir sa njihovim "iskazom" koji su oni morali potpisati i naučiti napamet.
Svi optuženi proglašeni su krivim i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 5 mjeseci, do 15 godina ( koliko je dobio Omer Behmen). Alija Izetbegović osuđen je na 14 godina zatvora. Suđenje i presuda izazvali su veliko negodovanje među nezavisnim intelektualcima u cijeloj Jugoslaviji, ali i u svijetu.
Naročito je jak pritisak za oslobađanje Izetbegovića i ostalih bio od strane beogradskih intelektualaca, među kojima je najglasniji bio, koje li ironije, Dobrica Čosić.
Svi optuženi kojima je kazna još bila na snazi oslobođeni su i amnestirani 1988. godine, kada su oslobođeni svi politički zatvorenici u Jugoslaviji suđeni za verbalni delikt. Većina optuženih se politički aktivirala i kasnije obavljala visoke funkcije u Bosni i Hercegovini.
