Odlazeća ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković oglasila se s tvrdnjom kako je "Strategija vanjske politike BiH godine ključni dokument koji je Predsjedništvo BiH usvojilo jednoglasno 2018. godine s važnošću do marta 2023. godine".
Turković navodi kako je u njemu kao jedan od strateških ciljeva naglašena predanost BiH euroatlanskoj perspektivi, te je uz relevantne zakone bila temelj za donošenje važnih odluka u vanjskoj politici. Turković je dodala kako je "za očekivati da Predsjednistvo Bosne i Hercegovine inicira izradu nove Strategije vanjskih politike".
Dalje, Turković ističe kako bez takvog dokumenta borba za očuvanje EU integracija i NATO perspektive neuporedivo će biti teža, "tim prije što je neizvjesno kako će se novi saziv Vijeća ministara BiH odnositi prema obavezama na EU i NATO putu".
Sve ovo što je izjavila odlazeća ministrica bilo bi pomalo i smiješno, da nije krajnje tragično, a nadasve bezobrazno. Naime, da u Turković stanuje i gram samosvijesti i političke časti, po pitanju evroatlantskih integracija naše zemlje šutjela bi kao zalivena.
Naime, u vrijeme mandata ministrice Turković od 14 prioriteta koje je Evropska unija postavila pred našu zemlju koje BiH treba ispuniti za članstvo u EU, vlast koju je ona činila ispunila je u potpunosti samo jedan, objavio je Transparency International.
I ako bi ovu činjenicu Turković kao liderka najodgovornijeg ministarstva za evropske integracije i mogla pravdati tvrdnjom da nije do nje i da je problem bio u blokadama SNSD-a, ostaje pak njen sramni učinak kao ministrice koja je najveći dio svog mandata provela na Bliskom istoku ili egzotičnim lokacijama poput Maldiva. Na Zapadu, kojem euroatlantski težimo, bila je malo ili nikako.
Ovo se može utvrditi jednostavnim istraživanjem diplomatskih posjeta Turković i susreta koje je imala. Za četiri godine mandata najčuveniji potez koji je napravila kao ministrica bilo je obezbjeđenje donacije od Kraljevine Saudijske Arabije za Bosnu i Hercegovini u obliku hurmi.
Ipak, najsramniji potez je učinila prije nekoliko dana kada je u Sarajevu primila iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira-Abdollahiana, predstavnika režima koji je posljednjih dana odgovaran za smrt stotina građana Irana koji demonstriraju protiv teokratske vlasti u ovoj zemlji. Protesti su potaknuti ubistvom Mahse Amini, koja je stradala od policije morala u ovoj zemlji zbog „nepropisno pokrivene“ kose. Pored stotina ubijenih, hiljade Iranaca je u zatvorima, a čitav niz građana ove zemlje čeka na pogubljenja zbog učešća na protestima. Najpoznatiji među njima je slavni iranski fudbaler Amir Nasr-Azaadani.
To su valjda ti partneri Bisere Turković i njenog šefa Bakira Izetbegovića za evroatlantske integracije.
Kad nije putovala po Bliskom istoku, Turković je pred kraj mandata uspjela skoknuti i do Maldiva, luksuznog ljetovališta na koje je povela i svog sina, a do danas ostaje nejasno šta je tačno bio smisao i korist ove posjete.
Sve to nije spriječilo Turković da nedavno za sebe preuzme čak i dobijanje kandidatskog statusa za Bosnu i Hercegovinu.
- U proteklih nešto više godinu dana održala sam više desetina sastanaka na najvišem nivou sa svim ključnim zvaničnicima EU.
Razgovarala sam u više navrata i direktno sarađivala sa ljudima koji će donijeti ključnu odluku o BiH, sa ministrima vanjskih poslova e konstantno bila i kontaktu sa čelnicima EU Josepom Borellom i Oliverom VarhelyijeSvima sam govorila da je za nas taj put mnogo više od samog ispunjavanja uvjeta, reformi, političkih i tehničkih kriterija. Evropski put je nešto što sve ujedinjuje sve građane BiH u nadi za bolje sutra - ističe Turković.
I danas bi, kaže, trebalo doći priznanje za ‘trud’ koji je uložen.
- Istovremeno, to je i priznanje za ogromni trud koji je uložen u namjeri da se ispune uvjeti, ali u velikoj mjeri i u borbi da se državama EU predstavi istina o situaciji u BiH te zaustave svi pokušaji da ugrozi već postignuti napredak - rekla je Turković.
No, činjenice su nešto drugačije. Komesar za proširenje EU Oliver Varhelji (Varhelyi) kazao je da je kandidatski status za BiH bezuvjetan, ali da se idalje očekuju reforme. BiH je u fokus došla nakon agresije Rusije na Ukrajinu. Tada je EU odlučila da „na veresiju“ omogući kandidatski status Ukrajini i Moldaviji, a nakon njih i Bosni i Hercegovini.
To apsolutno nije zasluga ni Bisere Turković ni Vijeća ministar čiji je dio bila, s obzirom da su, kako smo već rekli, ispunili samo jedan od 14 prioriteta koje nam je dala EU.
S tim u vezi, možemo se na kraju samo složiti s konstatacijom Turković da je Predsjedništvu i Vijeću ministara BiH potrebna nova strategija za evroatlantske integracije naše zemlje.
