Petnaesti septembar, dan kada je 1918. godine probijen Solunski front, u Srbiji i RS se od prije tri godine obilježava kao Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Zastavama manjeg bh. entiteta i susjedne države danas je okićen i Prijedor, grad koncentracionih logora, masovnih grobnica i etničkog čišćenja, čije vlasti već godinama opstruiraju inicijative da žrtve ratnih zločina konačno dobiju spomen – obilježje.
- Ponosni smo na činjenicu da nas Drina spaja, a Republika Srpska i Republika Srbija zajedničkim obilježavanjima značajnih datuma za srpski narod i istoriju, postavljaju temelje za budućnost mladih ljudi na ovim prostorima – saopćio je gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor.
Zastave susjedne države
Nad Prijedorom se danas vihore i zastave susjedne države, u entitetu gdje su počinjeni genocid i etničko čišćenje i gdje se napadaju povratnici, u ime te zastave i u ime “jedinstva” o kojem piše gradonačelnik koji zabranjuje izgradnju spomenika ubijenoj djeci ovog grada, navodi u svojoj reakciji Prijedorčanka Ajla Kuduzović.
Podsjetimo, Ajla je imala samo dvije godine kada je sa porodicom prognana iz Prijedora. Danas živi u Švicarskoj, gdje je studirala međunarodne odnose, a rat u BiH i genocid u fokusu su njenog dugogodišnjeg angažmana i u nevladinom sektoru. Predsjednica je udruženja “Komisija bijelih traka”, koje je i osnovano zbog sjećanja na 3.176 ubijenih Prijedorčana.
- U poruci gradonačelnika se spominje srpski narod. Neka moj srpski narod bude slobodan, veseo i napredan. Ali, pošto živimo svi zajedno na dunjaluku i u istom društvu, neka ta sloboda stane tamo gdje se gaze slobode i prava drugih - i suprotno. Civilno društvo se sastoji od pojedinaca, a ovim potezom svjesno se gaze prava nekih sugrađana i potiču se podjele. Razdvajate ljude. Svjesno. To je ružno, jer vaš posao nije stvarati nered već suprotno – poručuje Kuduzović gradonačelniku Prijedora.
Gaze se prava muslimana i katolika
Ona dodaje da se na ovaj način danas u Prijedoru gaze prava muslimana i katolika, ali i pravoslavaca koji žive u siromaštvu.
- Dok se zastava susjedne države vijori u gradu iz kojeg sam kao dijete izgnana zbog svog imena i vjere, djeca ovog grada odlaze tamo gdje sam ja protjerana prije 30 godina. Dok dižete kredite i svakodnevno se približavate penziji, oni koji će vam je omogućiti odlaze. Ovaj entitet je mjesto gdje provodim svoj godišnji odmor, umjesto da bogatim ovo društvo. Koliko god bila dijete iz dijaspore, dragi ljudi, vi i ja znamo obale ove rijeke, znamo ove ulice, tu smo padali, tu smo se smijali. Ljudi s druge strane Drine, oni sa druge strane Plive to ne znaju. Mi to znamo, bez obzira da li smo išli u džamiju ili crkvu. Mi znamo kako vjetar pirka u Prijedoru i kako noć miriše. Ne zaboravljajte da su nekima od vaših sugrađana ta prava uskraćena. Meni na primjer. Zato nemojte ponavljati prošlost. Ovo su riječi osobe koja ipak voli ovaj grad i svoje Prijedorčane, koliko god današnji dan bio tužan i bolan – ističe Kuduzović.
Poručuje da se protiv mržnje svakodnevno bori i da, uprkos zastavama pod kojima su je htjeli ubiti, ne osjeća mržnju već nadu da su suživot i napredak mogući dok god postoje, a ima ih, ljudi koji razmišljaju poput nje.
