ZLOČINI U ROGATICI

Nešković Zoran i ostali: Čuo da je njegovog tetka udario "neki Ujić"

Na upit odbrane, Bičić je potvrdio da njegov otac prije zatočenja nije poznavao Ujića, kao i da je govorio da je hrana bila dobra

Nenad Ujić (desno) s braniocem Veljkom Ćivšom. Detektor

H. J. I. / Detektor

6.2.2024

Na suđenju za zločine počinjene na području Rogatice, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio kako je njegov tetak pričao da ga je neki Ujić udario nogom u prsa tokom boravka u “Rasadniku“.

Sadin Bičić je ispričao kako je njegova porodica iz Žepe izbjegla u Kladanj tokom evakuacije, ali je njegov otac na tom putu izveden iz autobusa te prebačen u Rogaticu u “Rasadnik“, što je saznao preko majke i sestre.

Masovna grobnica

Oca je ponovno vidio u januaru 1996. prilikom razmjene. Svjedok je kazao da je on bio u dobrom stanju i rekao je da ga u “Rasadniku nije niko dirao“, ali je od oca saznao da su N-3 “baš dobro namlatiti“. Prisjetio se i tetka Ahmeda Brgulja koji je jedne prilike ispričao kako ih je neki Ujić “postrojio i svakog udario nogom”.

Na upit odbrane, Bičić je potvrdio da njegov otac prije zatočenja nije poznavao Ujića, kao i da je govorio da je hrana bila dobra.

Vještak Hamza Žujo je govorio o ekshumaciji iz 2001. u Rogatici, prema Vragolovima. Naveo je da je na tom lokalitetu bila masovna grobnica s devet tijela, a krim-tehnika je imala zadatak da ih numeriše.

On je rekao da tijelo broj osam nije identifikovano klasičnom metodom i odvezeno je u Gradsko groblje Visoko te sahranjeno kao N.N. lice. Nakon naredbe iz 2005., da se izvrši reekshumacija, utvrđeno je da se radi o Mehmedu Hajriću, rekao je Žujo, kao i da je na osnovu obdukcije utvrdio da je uzrok smrti bila prostrijelna rana u predjelu glave.

- Ovo je naneseno projektilom, iz ispaljenog vatrenog oružja - kazao je.

Ko je sve optužen

Za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja nad civilima počinjena u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine optuženi su Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet. Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali u svojstvu stražara.

Amela Imamović-Helda je ispričala da je njen otac bio komandant za zaštitu civila u Žepi i da joj je majka pričala da je ubijen, ali se toga ne sjeća jer je tada imala tri godine.

- Ja samo znam po priči svoje majke kad je započeo rat, mi smo otišle zadnjim autobusom. Ona je njemu rekla da ide s nama, ali nije želio. Ostao je da da život za Žepu i narod - kazala je svjedokinja.

Nakon što joj je tužilac Dževad Muratbegović pročitao dio izjave koju je dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, a u kojoj je navela da je njen otac uhapšen sa N-1 u julu 1995. te odveden, svjedokinja je kazala da ta saznanja ima “preko knjige”.

Ona je na upit odbrane potvrdila da sva njena saznanja potječu iz knjige, kao i da je njena majka imala “saznanja samo iz priča”.

Nastavak suđenja je 19. februara.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.