U ranim jutarnjim satima 4. maja 1992. godine prve granate ispaljene na uži centar grada najavile su surovu troipogodišnju opsadu Goražda. 

Nakon što su ranije snage bivše JNA i tzv. "VRS" zauzele sve okolne gradove, punih 1.336 dana, sve do potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, Goražde je ostalo jedini nepokoreni grad na Drini.

Grad sa desetinama hiljada izbjeglica iz susjednih općina, u okruženju je bio bez struje, vode, hrane, lijekova, a nedovoljno naoružani branioci Goražda tri i po godine su odlijevali napadima nekoliko korpusa tzv. "VRS", ali i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije, Rusije, Ukrajine i drugih zemalja. 

Hrabrošću branitelja, ali i civilnog stanovništva, koji su u nemogućim uvjetima pronalazili načine da opstanu, odbrane svoj grad, proizvedu oružje i struju, da kroz agresorske linije, minska polja i zasjede sa Grebka donesu hranu, lijekove i municiju, ispisane su najbolnije i najsvjetlije stranice historije grada heroja.