U odabranim danima posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara (zu-l-hidždže), lijepo se podsjetiti na simboliku i značaj kurbana i hadža, obreda koji su posebno vrednovani u našoj vjeri. Hadž je krunski ibadet, dio praktičnog islamskog obraćanja Bogu (šart) te nakon svjedočenja vjere, namaza, posta i zekata predstavlja temelj islamske vjerske prakse.

Iz mjesta dalekih

Prije svega, obredi hadža nas vezuju za poslanika Ibrahima, a.s., podsjećaju nas na njegovu odanost i iskrenost u odnosu prema Uzvišenom Bogu: I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Hrama, rekavši: „Meni ništa ne pridružuj, i očisti Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku'u i sedždi biti. I oglasi ljudima hadž – i dolazit će ti i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih. I da bi prisustvovali onome od čega će koristi imati i da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim zato što ih je opskrbio životinjama domaćim. Jedite meso njihovo i nahranite siromaha ubogog! (Kur'an, 22: 26-28)

Posebna hadžska odjeća, ihrami, od dva skromna komada bijelog platna, podsjećaju nas na naš duhovni zavičaj, gdje su sve duše posvjedočile odanost svome Gospodaru, a podsjećaju nas i na to da Gospodaru nosimo svoje srce, jednaki u svom odijevanju i bez ovosvjetskih obilježja kojim se inače, posebno danas, razlikujemo ili ističemo. To srce je garant našeg onosvjetskog spasa, jer samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti (Kur'an, 26:89). Lijepi običaj naših hadžija jeste da upravo ovu odjeću ostave za svoje ćefine, koji su, opet, jedina validna „odjeća“ u kojoj naši mrtvi odlaze s ovoga svijeta. Od vremena kada hadžije obuku ihrame pa do stajanja na Arefatu, riječi telbije – odgovora punog pažnje na Božiju zapovijed izgovorenu od poslanika Ibrahima – konstantno su na usnama hodočasnika.

Tavaf ili obilazak oko Kabe sedam puta također je obred hadža. Posebna molitva kod mjesta gdje je stajao Ibrahim, a.s., (Mekamu-Ibrahim) nakon tavafa, pijenje vode Zemzem, ritualni hod između brežuljaka Safe i Merve (sa'j) podsjećaju nas upravo da će odanost i vjera u Boga naći svoj rezultat kroz Božiju pomoć i Njegovu smirenost, kao što ih je podario i Ibrahimovoj supruzi Hadžeri u momentima potrebe i oslanjanja samo na božansku pomoć i intervenciju, jer onome ko se Allaha boji, On će u svemu lahkoću dati/što mu treba, dostupnim učiniti (Kur'an, 65:4)

Sudnji dan

Na dan stajanja na Arefatu hodočasnici također često izgovaraju telbiju, kao glavni oblik sjećanja na Boga. Riječi ove himne hadžskog hodočašća, prevedene na naš jezik glase: „Odazivam ti se, Bože! Odazivam. Odazivam ti se, Tebi niko ravan nije. Odazivam ti se. Hvala i blagoslov pripadaju Tebi, i Vlast je Tvoja. Tebi niko ravan nije.“ Simbolizam ovoga dana, koji je jedan od dana uzvišenosti, sjećanja na Boga i preispitivanja savjesti, iskrenog obraćanja Njemu, predstavlja se kao eshatološka slika Sudnjeg dana.

Bacanje kamenčića na posebne stupove (džemreta) na Mini simbolizira kamenovanje šejtanskih iskušenja koja on svakodnevno „baca na nas“ u vidu loših primisli, a opet se veže za poslanika Ibrahima, kojeg je tu šejtan pokušao odvratiti od Božije naredbe da prinese žrtvu.

Kurban

Kurban je žrtva kojom se postiže blizina Gospodaru, kako nam prvenstveno izvori vjere govore. To je znak bogobojaznosti, jer do Allaha neće doprijeti meso njihovo ni krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša. On je poseban sadržaj Hadži ili Kurban-bajrama, jer je njegovo žrtvovanje sadržaj kako hadžskih obreda, tako i onih vjernika koji su ostali kod kuće, odnosno nisu krenuli put hodočašća. Upravo je kamenovanje šejtana na Mini priprema duše za ovaj obred, na taj način zaštita srca od šejtanskih utjecaja. Zanimljivo je tumačenje da kamenovanjem velikog šejtana, koji je izvor samoljublja („Ja sam bolji od njega“), pružamo otpor i pokazujemo odbojnost samoisticanju, samohvalisanju i samoveličanju. Šejtani se kamenuju ukupno sedam puta, što je znak kamenovanja šejtana u svih sedam osnova oholosti – izvora nezahvalnosti Istini i nepokornosti: znanja, izgleda, položaja, društva, porijekla, bogatstva i robovanja.

Hodočašće – hadž je put ka srcu. Priliv hodočasnika iz cijelog svijeta, s najudaljenijih mjesta, svake godine jeste jedno značajno sredstvo duhovne obnove, duhovni kongres, za svjetske zajednice koje se na taj način približavaju historijskom centru islama te obnavljaju i potvrđuju svoju odanost Bogu.