UBISTVO Slobodan Vasković otkriva na svome blogu

Novi detalji likvidacije Slaviše Krunića: Ubijeni osumnjičeni komunicirao s dva broja

Željko Kovačević, koji je ubijen tokom napada, imao je kod sebe telefon “specijal” (aparati koji služe samo za određenu komunikaciju)

A. Ču. / Avaz.ba
14.05.2019 10:41

Kovačević: Upucan u razmjeni vatre

Novinar Slobodan Vasković donosi na svome blogu nove detalje ubistva banjalučkog biznismena Slaviše Krunića. Njegov tekst prenosimo u cijelosti:

- Željko Kovačević, jedan od osumnjičenih za likvidaciju Slaviše Krunića koji je ubijen tokom napada, imao je kod sebe (na mjestu zločina gdje je pronađen) telefon “specijal” (aparati koji služe samo za određenu komunikaciju), u noći kada se desio masakr u selu Glamočani, nadomak Banje Luke (22. 4. 2018.), tvrde moji izvori.

U telefonu su, kako saznajem, pronađena samo dva broja s kojima je Kovačević komunicirao. Na koji način je komunicirao, moji izvori nisu rekli.

Korisnik jednog od tih aparata/brojeva je otkriven. Riječ je, prema mojim izvorima, o osobi koja ne živi na području Banje Luke, ali i koja se (barem zasad) ne dovodi u direktnu vezu s ubistvom Krunića, Žarka Pavlovića i ranjavanja Gorana Ilića.

Ta osoba dobila je zadatak od Kovačevića da za njega ukrade automobil, ali to nije učinila. Prema mojim izvorima, Kovačević je toj osobi, također, dao “specijal”, a otkrivena je na sasvim bizaran način, koji ću opisati u nekom od narednih nastavaka.

Osoba koja je koristila drugi broj nije otkrivena i ne isključuje se mogućnost da je riječ o naručiocu ubistva ili, pak, posredniku između naručioca i Kovačevića.

Ukoliko je taj drugi aparat uključivan, a logično bi bilo da jeste, policija je dosad, sasvim izvjesno, mogla otkriti područje na kojem su bazne stanice evidentirale aparat.

Važno je znati i sljedeće: moji izvori tvrde da je Kovačević s Emilijom Baldom, Benedijem Đukanovićem i Rodoljubom Gajićem komunicirao preko ličnog telefonskog aparata, a ne preko “specijala”. Kovačević je, kako se tvrdi, bio “na mjerama” pa je zbog toga brzo uhapšen Baldo (još te noći, 23. 4. oko 3 sata ujutro), a saznalo se i za Đukanovića, koji je još u bijegu. 

Vrlo lako je i Đukanović mogao biti uhapšen, jer ga je saobraćajna patrola kontrolirala kod Dervente (selo Lug), oko 2 sata 23. 4., ali je pušten.

Iz MUP-a je ranije rečeno da je Đukanoviću omogućeno daljnje kretanje, “jer tada nije bio osumnjičen”, ali ova činjenica i dalje izaziva brojne kontroverze i špekulacije.

Provjerom Kovačevićevog ličnog broja uhapšen je i Gajić, radnik “Sektor sekjuritija”, koji je izdao Krunića, vlasnika te firme, i Kovačeviću prodavao informacije o njegovom kretanju, broju članova osiguranja, njihovom naoružanju, navikama…

Upućeni smatraju da je Kovačević organizirao grupu za likvidaciju i komunicirao direktno s naručiocem ili njegovim posrednikom, dok ima i drugih koji su mišljenja da je Đukanović bio šef egzekutora.

Gajić je nakon hapšenja, tokom davanja izjave, rekao da mu je Kovačević, prilikom njihovog sastanka početkom aprila, zaprijetio da nikome ne smije reći ni riječ o tome da se on raspituje oko Krunića i njegovog osiguranja, “jer će obojici biti skinuta glava”. Još mu je, prema njegovoj izjavi, zaprijetio da tokom telefonskih razgovora ne smije spominjati ni dug ni novac.

Gajić, nečovjek i ljudska gnjida, tim riječima se samo pokušao “oprati” za svoj rijetko prljavi čin izdaje osobe koja mu je itekako pomogla. Isti taj dan Gajić je, kako se tvrdi, dao nove informacije Kovačeviću, a paradoks je da su sastanak imali, kako tvrde moji izvori, u jednom ugostiteljskom objektu u neposrednoj blizini PU Banja Luka.

Sam Gajić je tokom saslušanja izjavio da je, tokom susreta s Kovačevićem, "shvatio da će Krunić biti ubijen", ali to nikom nije rekao i pokušao se sakriti iza vlastite porodice, što je dodatna činjenica o kakvoj hijeni se radi.

Drugi sastanak Gajića i Kovačevića desio se nekoliko dana prije ubistva Krunića u selu Rekavice kod Banje Luke. Tada je s Kovačevićem, najvjerovatnije, bio i Đukanović.

Nema nikakve dileme da je Gajić znao kada će se desiti napad na Krunića, jer je taj dan uzeo zamjenu na poslu, ali se, nedugo nakon napada, pojavio na imanju Krunićevih.

Bio je i svih narednih dana do sahrane, a nosio je i kovčeg ubijenog Krunića, kojeg je prodao.

Gajić je, kako saznajem, pao na poligrafu tek prilikom drugog poligrafisanja, kada je doveden stručnjak iz Srbije, dok je prilikom prvog poligrafisanja, koje su radili navodni stručnjaci iz RS, prošao.

Poligraf nije dokaz na Sudu, ali je značajan, jer pomaže pri usmjeravanju istrage. Naravno, pod uvjetom da je sve urađeno profesionalno.

Gajić je priznao svoje učešće u organizaciji likvidacije Krunića i Pavlovića i određen mu je jednomjesečni pritvor, kao i Emiliju Baldu. Međutim, Gajić sigurno mnogo više zna od onog što je do sada rekao tokom saslušanja.

Gajić, Đukanović, Kovačević i Baldo su surovi, beskrupulozni “izvođači radova” - ljudski talog spreman na sve, pa i na likvidacije, samo da bi se dokopao novca.

Sve dok se ne otkrije naručilac, ubistvo ne smije biti adaktirano, na način da se presude pohapšeni i sve završi njihovim dugogodišnjim zatvaranjem. Nesporno je da Gajić, Baldo i Đukanović zaslužuju nateže kazne, ali je nesporno da naručilac mora biti otkriven, jer Krunićeva likvidacija nije nikakav obračun lokalnog karaktera - riječ je o strateškom zločinu koji je imao veliki broj ciljeva.

Ubistvo Krunića ima i svoju političku, privrednu,sigurnosnu dimenziju koje nikako ne smiju biti isključene iz istrage, jer upravo te dimenzije su izuzetno bitne i vode do naručioca likvidacije.

Komentari

NA VRH