Ugledni britanski list "The Guardian" objavio je opširnu analizu trenutnog stanja u Evropi kao i predviđanje šta bi stari kontinent moglo čekati u 2017. godini. Analizi potpisuje novinar Jon Henley, koji za ovaj listi prati evropsku politiku. Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku.

Kako se navodi, odlazeća 2016. godina bila je prilično šokantna i neće ostati u lijepom sjećanju, a nova, 2017. godina mogla biti gora. Međutim prema Henleyu, to i ne mora tako biti. On u svom tekstu navodi dva moguća scenarija - pesimistični i optimistični.

Pesimistični scenarij

U ovom razvoju događaja početkom sljedeće godine će se dogoditi još jedan veliki teroristički napad kojem će meta biti nedužni civili. To će u Holandiji iskoristiti kandidat ekstremne desnice Geert Wilders i doći na vlast u izborima koji se održavaju u martu. Samo mjesec dana kasnije, netom prije izbora u Francuskoj 23. april, autoritarni turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izgubit će strpljenje i otvoriti granice Turske prema EU i tako omogućiti stotinama hiljada izbjeglica i migranata put prema EU.

Erdogan će to učiniti nakon što ne dobije 3 milijarde eura koje mu je EU obećala da se nosi s 3 milijuna izbjeglica koje se trenutno nalaze u Turskoj i nakon što se konačno zatvori put Turske prema EU i mogućnost ulaska njezinih građana u Uniju bez vize (što je vrlo realno nakon što je Evropski parlament poslao poruku da bi pristupni pregovori Turske i EU, ionako ultra-spori, trebali biti zamrznuti).

Slike novog migrantskog vala u Evropu preplavit će i francuske medije, te će konzervativni kandidat François Fillon usprkos velikoj prednosti u anketama izgubiti izbore za predsjednika Francuske u drugom krugu - pobijedit će ga kandidatkinja populističke, radikalno desne i anti-migrantske Nacionale fronte, Marine Le Pen.

Nakon toga će na junskim izborima u Italiji pobijediti ništa manje populistički Pokret 5 zvjezdica na čelu s bivšim komičarom Beppeom Grillom. Time će se u tri originalna člana EU, Holandiji, Francuskoj i Italiji, na vlasti naći anti-establišment stranke i pokreti. Konačno, na izborima u ranu jesen, Angela Merkel neće uspjeti zadržati kancelarsku poziciju u Njemačkoj.

Vodeći se primjerom SAD-a pod Donaldom Trumpom, evropske vlade će odreda prigrliti protekcionizam, "poderati" multilateralne ugovore o kretanju roba, radnika, usluga i kapitala te zatvoriti svoje granice. U Francuskoj i Holandiji će Wilders i Le Pen će pokrenuti referendume za izlazak iz EU, a Italija će plebiscitom odlučiti da vraća liru nauštrb eura.

Napokon, kad svi dugovi dođu na naplatu, vlade poput one grčke ih neće moći niti željeti otplatiti, a više im niko iz EU neće nuditi novce kojima bi mogli pokrpati proračunske rupe. Grčka i potencijalno još neke države će bankrotirati, a EU će čekati ili radikalan preustroj ili postepeni raspad, piše Henley za Guardian.

Optimistični scenarij

Evropske obavještajne službe uspješno će osujetiti potencijalne terorističke napade, a Erdogan će procijeniti da njegovi dugoročni interesi ipak ne leže u haotičnoj Evropi.

Što se tiče izbora, glasači u Evropi se ipak neće okrenuti populističkim opcijama (na primjeru nedavnih predsjedničkih izbora u Austriji) te će poučeni haosom Brexita i destabilizirajućim usponom Trumpa pažljivije proučiti što zapravo nude radikalno desne stranke te ipak odabrati sigurnost i stabilnost umjesto neizvjesne budućnosti i populizma.

Gert Wilders će usprkos anketama kiksati na nizozemskim izborima, a iako će njegova stranka biti najveća u parlamentu, od vlasti neće vidjeti ništa jer će ostale stranke koalirati i formirati vladu bez njega. U Francuskoj će Fillon malo ohladiti od svojih liberalnih ekonomskih prijedloga i reformama koje ide u interesu nereguliranog tržišta te će uvjerljivo pobijediti Le Pen protiv koje će se ujediniti glasači svih stranaka osim njene Nacionalne fronte.

U Italiji će izborne reforme uvesti novi proporcionalni izborni sistem prema kojem će jednoj stranci biti praktički nemoguće samostalno formirati vladu, što će osujetiti Beppea Grilla i Pokret 5 zvjezdica koji je izrazito protivan koalicijama.

U Njemačkoj će birači opet birati najsigurniju opciju - Angelu Merkel, a Grčka će se još jednom izvući u zadnji čas. EU će pak napokon shvatiti da se mora puno više orijentirati prema potrebama i strahovima svojih građana, a ne samo briselskim željama i zamislima.

No, ovaj scenarij uključuje mnogo "u slučaju", "ako", "ali" i "možda", zbog čega je teško vjerovati da anti-establišmentski pokreti neće odnijeti barem još jednu pobjedu sljedeće godine, zaključuje Henley.