LEBENSBORN

Djeca iz bolesno poremećenog nacističkog eksperimenta još su živa

Express.hr

22.10.2018

Norveška se ovih dana nakon više od 70 godina saznaje istinu o norveškim ženama koje su maltretirane jer su tokom Drugog svjetskog rata bile u vezama s njemačkim vojnicima.

U tada neutralnu Norvešku su nacističke snage ušle u aprilu 1940. Smatra se da je oko 50.000 norveških žena bilo u intimnim vezama s njemačkim vojnicima, a Nijemce je SS vođa Hajnrih Himler (Heinrich Himmler) poticao na to da imaju djecu s Norvežankama.

Himler, jedan od najmoćnijih Hitlerovih ljudi, favorizirao je Norvežanke i nadao se da one mogu pomoći u promicanju nacističke ideologije i arijevske rase. Mnoga su djeca rođena iz tih veza, no žene koje su bile u vezama s njemačkim vojnicima posprdno su dobile nadimak 'Njemačke cure', a nakon rata su bile mete odmazde te su optužene za izdaju zemlje.

Kazne za njih su uključivale uskraćivanje građanskih prava, pritvaranje ili protjerivanje iz zemlje u Njemačku, zajedno sa svojom djecom. Iz ove Himlerove ideje rodio se monstruozan projekt - Lebensborn.

Osim logora smrti, druga najveća tajna nacističkog sustava promjene svijeta bio je tzv. projekt Lebensborn. Prema rasističkim idejama filozofa Alfreda Rosenberga, tehničke detalje razradio je Himler.

Htjeli su promijeniti ljudsku vrstu

Njihova je ideja bila odgojiti u nizu specijalnih domova stotine hiljada plave, snažne djece, kako bi do 1972. godine velika Njemačka dobila 120 miliona nadljudi. Njene oružane snage bi u tom kontekstu narasle na 600 SS-divizija!

S tom im se vojnom moći niko nikad ne bi mogao suprotstaviti. Ta potpuno nevjerovatna ideja promjene ljudske vrste na cijelom planetu bila je možda i najluđa zamisao koju je ta skupina, opsjednuta mistikom, zagonetnim kultovima, alkemijom i eugenikom, ikad osmislila. Idealni su im bili Norvežani, 'potomci Vikinga'

“Nordijski čovjek je najljepše ljudsko biće na svijetu. I po inteligenciji i po svojoj izuzetnoj pojavi, on je superioran. Nordijac je svjetlokos i ima plave oči - kralj nad kraljevima u odnosu prema svim ostalim pripadnicima ljudske rase na Zemlji”, pisao je Hans Ginter (Gunther), nacistički teoretičar rase.

Prema njegovim kriterijima, idealni su bili Norvežani, “potomoci Vikinga”... Vikinzi su, prema ovim teorijama, davali idealno arijsko potomstvo jer su imali sve osobine krvi i tla kao i Nijemci, pa čak i bolje. No Norveška nije bila dovoljna.

Skupljali žene za stvaranje superarijevske rase

Prema Himlerovu planu, osnovan je specijalni tim agenata za ‘rasni odabir’ koji je po okupiranim zemljama, ali i cijelom svijetu, trebao prikupljati žene za stvaranje superarijevske rase. Agenti su se razmilili po Norveškoj, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Britaniji, Kanadi, Australiji i SAD-U.

Kad je Wehrmacht ušao u te zemlje, obilježene žene su poslane u Njemačku. Projekt je tamo već bio u punom zamahu. Sredinom 1936. Himler je otvorio prvi Lebensborn u predgrađu Minhena u dvorcu Steinhoering. Sustav je imao Domove majki i Domove djece.

Eksperiment je za naciste krenuo krivo

Ukupno je bilo šest takvih specijalnih domova djece i 17 domova majki. Za svaku Njemicu koja ima više od troje i četvero djece, ustanovljen je čak i "Majčinski križ" kao odlikovanje. Bilo je to odličje ravno “Željeznom križu” koji se dodjeljivao za hrabrost i bilo na visokoj cijeni u Njemačkoj.

No mnogi su dijelovi eksperimenta krenuli u, za nacističke eugeničare, pogrešnom smjeru. Mnogim su novorođenima počele tamniti na početku plave ili zelene oči. Jozef Mengele se pitao može li se boja očiju promijeniti? Može li kosa potamniti zbog stalna izlaganja svjetlosnim zrakama? Djecu koja nisu ostala plava, čekala je tužna sudbina. Gušenje plinom.

Pod kraj Reicha, Hitler je naredio uništenje sve Lebensbornove djece, ali je taj plan spriječen.

Htjeli istrijebiti svu djecu pred kraj rata

Pomahnitali gospodar Reicha, uvjeren u to da na svijetu ima mjesta samo za jedan “herrenvolk”, narod gospodara, bio je uvjeren da Nijemci zaslužuju kolektivno uništenje. Svom ministru ratne privrede, glasovitom arhitektu Speru - kojega je Hitler obožavao i vidio ga kao svojega nasljednika - Fuhrer je naredio da spali svu Njemačku.

Na sreću, Sper je imao dovoljno razuma i dovoljno hrabrosti da se suprotstavi Hitlerovoj naredbi. Istu je naredbu, iz Moskve, izdao Staljin. On je bio snažno uvjeren u strašnu vitalnost njemačkog naroda. Bio je siguran da će Nijemci, ne uništi li im se sva industrija, za manje od decenije opet postati sila i opasnost za Rusiju, pa je naredio “spaljenu zemlju”, ali to naređenje iz raznih razloga također nije ostvareno.

Projekt bio tajan dok Amerikanci nisu pronašli arhivu

Lebensborn projekt bio je strogo čuvana tajna i za njega se možda i ne bi doznalo da Amerikanci, nakon oslobođenja Njemačke, nisu došli do arhiva i zatekli brojne domove. Do kraja rata rođeno je navodno više od 42.000 djece majki dobrovoljki i SS-ovih vojnika u tajnim klinikama u Njemačkoj i u okupiranim zemljama. No navodno je još oko 200.000 plavokose i plavooke djece oteto i prevezeno u Reich.

Amerikanci su djecu za koju su ustanovili takvo podrijetlo htjeli vratiti u matične države, ali ona su na tu ideju reagirala paničnim strahom. Intenzivno germanizirana, indoktrinirana u nacističkom duhu, ona su uglavnom ostala u Njemačkoj.

Projekt je nastavio Nikolaj Čaušesku (Nicolae Ceausescsu)

Procjenjuje se da ih je danas u toj zemlji više od sto hiljada, ali to je još jedna od priča o kojima se javno ne govori, ako se baš ne mora... Saveznički istražitelji nisu uspjeli skupiti sve detalje o Lebensbornu. Nacisti su u Nürnbergu optuženi zbog 40.000 otete plavokose djece iz Poljske, no slučaj je pratila zavjera šutnje. Prema nekim informacijama, Lebensborn je u Rumuniji navodno nastavio Čaušesku.

Žalosna sudbina stotina hiljada djece koja su nakon rata po Evropi hodala kao ukleti holandezi, žigosana i prokleta, prezrena, bez doma, s dvije tuđine a nijednom domovinom, trajno je upozorenje o cijeni koju za luđačke planove o rasnoj nadmoći plaćaju i oni koji se u to upuste i oni koji nisu ništa krivi.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.