Najveće mete izbornih prevara bit će SBB i DF

Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte

Autor: Semira DEGIRMENDŽIĆ
09.08.2014 15:02
A
A
A



Hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić u opsežnom intervjuu za „Dnevni avaz“, osvrće se na proteklih skoro osam godina provedenih u Predsjedništvu BiH, te govori o brojnim aktuelnim društveno-političkim prilikama u državi.

- Šta ostavljam iza sebe? Čini mi se da je najbitnije to uvjerenje, ali i moj primjer da se u zemlji kakva je BiH može postići i to da ti ljudi vjeruju i onda kada ne dolaziš iz njihovog naroda. Volio bih kada bi to postalo nešto sasvim normalno i uobičajeno za BiH – ističe, između ostalog Komšić.

Predsjednik DF-a naglasio je važnost predstojećih oktobarskih izbora, ali i isto tako upozorava na moguće prevare i krađe glasova.

Gospodine Komšiću, uskoro ćete se oprostiti od funkcije hrvatskoga člana Predsjedništva BiH koju ste obavljali skoro osam godina. S kakvim ste očekivanjima ušli u zgradu Predsjedništva i šta ostavljate iza sebe?
 
- Ta već daleka 2006. godina sigurno će u historiji BiH ostati upamćena kao godina kada je propao „aprilski paket" amandmana na Ustav BiH. I dalje mislim da je propast tih amandmana velika šteta za zemlju. Kao što i dalje mislim da bi stvari danas bile mnogo bolje da su ti amandmani usvojeni. Izuzme li se još jedan kasniji pokušaj međunarodne zajednice, preciznije američke administracije, da kroz „butmirski proces" dođe do promjene Ustava BiH, ta 2006. bila je, zapravo, zadnja godina značajnijeg angažmana međunarodne zajednice u BiH. S ove tačke gledajući, jasno je da upravo od te godine počinje period kada, slobodno se može reći „razočarana", ali istovremeno i okrenuta drugima pitanjima u svijetu, međunarodna zajednica i njeni predstavnici u BiH prepuštaju skoro sve ono što je vezano za unutrašnje procese u zemlji u ruke domaćih političkih subjekata. Tada se počinje gasiti i međunarodna podrška još nedovoljno jakim institucijama u zemlji, kao i podrška jačanju demokratije i sistema pravne države. Nekako, od te godine počinje period u kojem postajemo prepušteni sami sebi, svojim mogućnostima da gradimo i demokratiju i zemlju.

 

Karadžić i Mladić su u to vrijeme još na slobodi, što utječe kako na odnose u BiH tako i na odnos BiH i Srbije. Otprilike, u takvim okolnostima, svjestan da su ustavne nadležnosti Predsjedništva isključivo vezane za vanjsku politiku i odbranu, ulazim u Predsjedništvo BiH. Kada još na sve ovo dodate i već tada jako izraženo osporavanje legitimiteta mog izbora koji dolazi prvenstveno od HDZ-a, možete lako zamisliti kakva su mi bila očekivanja. Ta očekivanja su se svodila na to da budem spreman na „udarce sa svih strana", kako zbog moje ratne prošlosti, političkih uvjerenja te same činjenice da sam kao takav izabran i da uopće postojim. S druge strane svega stajao je posao člana Predsjedništva BiH i obaveza da ga radim po Ustavu i zakonima ove zemlje čak i s ljudima koji me ne vole ili čak mrze. Biti član Predsjedništava BiH je čast! Koliko god sam mislio da me je rat naučio mnogo čemu o životu, ljudima i politici, godine provedene na ovoj funkciji su me, sigurno, naučile mnogo čemu još.


Posljednje četiri godine bile su posebno teške za BiH, a aktuelna politika na vlasti više se bavila sama sobom nego potrebama države i građana. Šta Vi najviše zamjerate vladajućim strankama i njihovim liderima?

- Ovo što smo imali u posljednje četiri godine uopće se ne može zvati politikom. Zapravo, neko može ovo zvati politikom, ali suštinski to nije to. Ovo je bilo nadmetanje, obračunavanje, sukobljavanje, varanje, otimanje itd., ne oko politike i političkih ciljeva, ideja, nego isključivo oko resursa kojima još raspolaže ova zemlja u bilo kom obliku. Energija, telekomunikacije, ogroman novac za infrastrukturu kojim je zadužena ova zemlja, novac fondova, fondacija koje je osnovala država, banaka u državnom vlasništvu, novac javnih preduzeća, oko toga se sve vrtjelo. Što god govorili i u bilo šta se kleli, neki u svoj narod, neki u multietničnost, neki u entitet, neki u BiH, nije tu bilo politike. Kada razgrnete tu maglu navodnih jasnih i principijelnih političkih stavova i opredjeljenja, vidjet ćete samo elektroprivrede, telekome, elektroprijenose, direkcije, fondove, fabrike duhana itd., preciznije rečeno novac koji se tu nalazi, i borbu za to, samo to i isključivo to. To nije politika! To je rat „političkih korporacija“ za ovladavanje državnim novcem, državnim resursima i stjecanje moći koja proizlazi iz toga, kao i značajne lične koristi za uske grupe ljudi u tim „političkim korporacijama“ ili njihovih članova porodice, bliskih
poslovnih saradnika i slično. Na to su se svele i u tome su prošle ove četiri godine. Pa ko im to onda ne bi zamjerio?

Ove godine na izbore izlazite prvi put s Vašom strankom Demokratskom frontom (DF). Kakva su Vaša očekivanja i koga vidite kao partnera u vlasti u slučaju izbornog uspjeha kakav Vam predviđaju neke predizborne ankete?

- Prvo bih nešto kratko rekao o anketama. Od konkretnih procenata bitniji su trendovi koje ankete pokazuju. Tačno je da se u gotovo svim anketama DF spominje kao stranka koja ima najveću podršku birača. Ali, to može biti varljivo. I to iz dva razloga. Prvi je veliki broj ljudi koji još nisu odlučili za koga će glasati kao i onih koji to neće da kažu. Jasno vam je da taj procenat može preokrenuti situaciju. Kada na to još dodate i moguće prevare na biralištima, eto vam dovoljno razloga da budete oprezni. Drugi razlog jeste što takvi brojevi mogu da uljuljaju i uspavaju stranku i da se to shvati zdravo za gotovo. Zato ne treba obraćati pažnju na procente. Bitniji su trendovi koji se pokazuju u tim anketama. A trendovi pokazuju da birači žele stabilnost, da žele više posla i da su spremni čak i za teške poteze nove vlasti ako će donijeti više posla i radnih mjesta, te da žele „krupne zvjerke“ pred sudom, dakle žele da vjeruju u pravdu. Na osnovu ovih trendova DF će se sutra i odlučivati s kim će u eventualnu koaliciju. Međutim, prije toga treba dobiti povjerenje birača. Samo će narod dati mandat da se sutra pregovara o koalicijama. Naše želje su tu manje važne. A ako se desi da DF sutra bude u prilici da razgovara o pravljenju vlasti, znajte da će naš izbor biti onaj ko hoće stabilnost, rad i pravdu. Ovoj zemlji će nakon izbora trebati upravo to. Konkretno će se to ogledati u brzom formiranju vlasti nakon izbora, povlačenju teških poteza na ekonomskom planu i na promjeni Ustava BiH u sljedećoj godini, kao i na hrabrosti da se pred sud dovedu „krupne ribe“. S kim to budemo mogli postići, s njima ćemo i razgovarati. Već sam siguran s kim se to može, a s kim ne treba ni pokušavati. Napokon, to sam već više puta i javno rekao. Ako želite stabilnost i promjene Ustava BiH, jasno vam je ko bi trebao biti u toj priči. Ako želite povlačiti teške ekonomske poteze i pred sudove dovesti lopove, znate s kim i to možete uraditi, a s kim ne vrijedi ni razgovarati. Stabilnost, ekonomija, rad i hrabrost je ono što ovaj narod od nas očekuje. Ne bude li, nakon izbora, ništa od toga, bez obzira ko dobije izbore i ko bude pravio koalicije, narod će to sve rastjerati. I to vrlo brzo.

Posljednji opći izbori, ocjena je to i nevladinog sektora, koji se od ovih izbora aktivnije i masovnije uključuje u nadzor izbornog procesa, pokazali su da su stranke na vlasti sklone manipulacijama, kupovini glasova i izbornim prevarama. Bojite li se Vi krađe na izborima i kako je spriječiti?

- Prevara će biti, sigurno. Stare su to varalice. Nije im prvi put. Akcija nevladinog sektora koja za cilj ima nadgledanje izbornog procesa kao i saradnja nas, stranaka koje će objektivno pokušati da pokradu, sigurno to može svesti na najmanju moguću mjeru. Najveće mete tih prevara će sigurno biti DF i SBB.

Jesu li izbori izlaz ako se ima u vidu sve ono što u „amanet“ eventualno nekoj novoj vlasti ostavlja ova sadašnja?

- Izlaz je u stabilnosti, ekonomiji, radu i hrabrosti!

Izborna kampanja zvanično počinje narednog mjeseca, no SDP, SDA i SNSD, očigledno je, već duže vrijeme vode grčevitu i prljavu borbu protiv svojih političkih protivnika s ciljem ostanka na vlasti. Kako ćete se Vi boriti protiv takvih "igara"?

- Postupajući na taj način, vladajuće stranke se, zapravo, bore protiv sebe samih. Kod njih vlada uvjerenje da što prljaviju kampanju vodiš protiv političkih suparnika, to ćeš bolje proći. Koja zabluda! Oni, jednostavno, ne vide da je ovom narodu dosta svađe, laganja, vrijeđanja... Narod traži nešto drugo. Nekada mi je to i smiješno. Naprimjer, SDP. Kada god oni krenu s novom turom napada na mene i DF, ja znam da su vidjeli ili dobili neku anketu. A zaboravljaju da ih veoma dobro poznajem. Čak znam, po rečenicama, izrazima koje koriste, po stilu kojim nešto iznose ili napišu, i ko je to, personalno, smislio ili pisao. Oni misle da će popraviti svoj rejting udarajući po DF-u i meni lično. Ne vide da se oni moraju unutra popraviti i da će im se samo tako i rejting popraviti. Snaga se traži iznutra, a ne „preko tuđih leđa". Uostalom, zašto bih im ja „otvarao oči"? Neka oni nastave kako god žele, mi ćemo „u se i u svoje kljuse", mi ćemo svojim putem.

 

Komšić: Narod želi stabilnost, posao i „krupne zvjerke“ pred sudom

 

Dosta prašine podiglo je nedavno objavljeno, ujedno i posljednje za BiH, istraživanje Međunarodne krizne grupe. Možete li prokomentirati konstatacije da BiH ide ka dezintegraciji.

 
- Kada se čovjek malo uputi u historiju ove zemlje, lako će primijetiti da otkako se spominje i postoji Bosna i Hercegovina, uvijek je neko govorio i radio na tome da je nema, da nestane. A ona je ostajala i opstajala uprkos svemu. Očigledno je da ova država ima svoje i historijsko i političko i kulturno i svako drugo utemeljenje. I nikada je niko nije uspio uništiti i dezintegrisati. Dalo bi se o ovome nadugo i naširoko pričati i polemisati. Umjesto toga, ispričat ću vam jednu anegdotu. Zapravo je riječ o istinitom detalju, razgovoru, koji se dešava u Dubrovniku, na ručku koji smo imali s Angelom Merkel nakon sastanka šefova država regije. Naime, razgovori sa sastanka nastavljeni su i tokom ručka. Razgovaralo se, i dalje, o regiji, stanju u pojedinim zemljama itd. U jednom trenutku Tomislav Nikolić se okrenuo Nebojši Radmanoviću i upitao ga: „Kako Vi bre, Nebojša, mislite da je moguće razvaliti Bosnu i Hercegovinu? To je jednostavno nemoguće! Sve vam pokazuje da se to ne može desiti! Vi se ne možete razići! Svaki takav pokušaj vodi samo u rat". Radmanović mu je odgovorio da misli da je moguć mirni razlaz, kao u slučaju Češke i Slovačke, na šta mu je Nikolić odgovorio da od njega ne očekuju pomoć u tome. Svjestan sam da će ovakav razgovor mnogima u BiH izgledati gotovo nevjerovatnim. Ali je istinit, desio se. Možda ovaj detalj najbolje govori o tome kako se gleda na takve ideje, čak i u našem okruženju. Nikome više nije do toga. Svi su svjesni gdje bi to, ponovo, vodilo. I niko više ne želi, ne da se igra tom vatrom nego ni da bude blizu te vatre. Neka onda svako sam donese zaključke o tome šta je i čemu služi priča o dezintegraciji BiH. Nikakve sumnje nema da bi to vodilo u novi sukob. I da ne ostane kako nemam odgovor na pitanje šta raditi i kako stabilizovati i urediti odnose u FBiH, kada sam već tako ogorčeno protiv ideje „trećeg entiteta". Mislim da po tom pitanju treba se vratiti „američkom planu" o preustroju FBiH, o kojem se, ne tako davno, raspravljalo. To je dobar plan. Na njemu je moguće izgraditi nove i bolje odnose u Federaciji i generalno stabilizovati odnose između Bošnjaka i Hrvata kao naroda, ali i stabilizovati cijelu BiH.

Ovu godinu, osim februarskih protesta nezadovoljnih građana te poplava, obilježile su brojne policijske akcije u kojima su zbog korupcije uhapšeni uglavnom funkcioneri stranaka na vlasti. Kako stranke na vlasti s takvom hipotekom mogu uopće nuditi građanima neku ljepšu budućnost?

- Bez obzira što pravi ili „naš" Alister Kembel mislio, kako je sve moguće „spinovati", a u suštini slagati, ja mislim da to, ipak, nije moguće. Jer da je moguće, da su alisteri u pravu, nikada se ne bi desili ni ovogodišnji februarski protesti. Da je moguće, narod bi danas živio u uvjerenju kako nam nikada nije bilo bolje i da nas vlastite oči lažu. Možeš nekada imati i novac i moć. Mogu te se ljudi, zabrinuti za svoju egzistenciju, i plašiti. Ali sve to ne znači da će te poštovati. Pogotovo ne znači da ti vjeruju. Ja samo znam da ću poštovati sve što narod kaže na predstojećim izborima. Bez obzira sta će to po mene lično i politički značiti.

 

 

Zašto je problem reći da je 1,3 milijarde za poplave kredit?

I Vi ste ocijenili da je nedavna donatorska konferencija, ustvari, novi dužnički teret. Koliko su građani uopće svjesni šta su nam vladajuće stranke učinile s ovim najnovijim „aranžmanom“?

- Ta donatorska konferencija ili taj „aranžman" je organizirana na principu „uzmi ili ostavi". Nismo mi tu, kao zemlja, imali baš nekog izbora. U ovakvoj ekonomskoj situaciji s takvim katastrofalnim poplavama kakve su nas pogodile izbora i nije bilo. Međutim, problem je u nečemu drugom. Ne govori se istina. Ukupne štete od poplava su oko četiri milijarde maraka. Na donatorskoj konferenciji je obezbijeđeno oko 300 miliona KM nepovratnih sredstava i 1.300.000.000 KM kredita. Dakle, zemlja se dodatno zadužila i to za veliki novac. Zašto je to problem otvoreno reći? Pa ljudi imaju pravo to znati. Pogotovo što kao zemlja nismo imali drugog izbora. Čemu onda izbjegavanje istine i hvalisanje? Jednostavno drugog načina da se sanira bar dio šteta nije bilo i nema se tu šta skrivati.

 

 

Korist od poplava

 

- Nije više pitanje može li ili ne vlast odgovoriti na najnoviji izazov i probleme. Vlast nema izbora, mora odgovoriti na njih. I to svako, u skladu sa svojom pozicijom i u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim ovlaštenjima. Najgore bi bilo da se i ove, nove, poplave koriste za politička obračunavanja ili čak za predizbornu kampanju.