Put ka diplomatiji ambasadora Republike Poljske u BiH Andžeja Kravčeka (Andrzej Krawczyk) bio je, s jedne strane, tipičan, a s druge, opet, netipičan. Kravček je do tranzicije u Poljskoj 1989. godine predavao historiju. Predmet njegovog interesiranja je historija srednje Evrope 20. stoljeća.

Kada je nastupio preokret u Poljskoj, radio je za prvog nekomunističkog premijera te obavljao različite funkcije u vladi i parlamentu da bi 2000. godine dobio prijedlog da postane ambasador Republike Poljske u Pragu. Tečno govori češki, a napisao je nekoliko knjiga iz historije Češke. Nakon toga je dobio prijedlog da bude ambasador u Republici Slovačkoj tako da je od 2000. trajno u diplomatskim vodama. Na funkciji ambasadora u BiH je od 28. maja 2013.
 
 

Fascinantni ljudi
 
Kako biste ocijenili vrijeme koje ste proveli u našoj zemlji?
 
- S određenom dozom znanja došao sam u Bosnu i Hercegovinu. Prema našim pravilima, kada neko odlazi da vrši dužnost ambasadora, ide pola godine ranije na pripreme. Drugačije treba sagledati to što ima u udžbenicima i člancima u vezi s BiH od ovoga što se dešava na licu mjesta. Nažalost, diplomati uvijek imaju ograničen kontakt s običnim građanima zemlje u kojoj obavljaju dužnost. Svakodnevno radeći, uvjeravam se da je BiH veoma interesantna, sa pejzažima koje je teško opisati, s fantastičnim ljudima, koji veoma često dobro poznaju engleski jezik, tako da nemam poteškoća u komunikaciji.

Slično kao drugi diplomati i, naravno, građani BiH, brinem se zbog teške i komplicirane situacije. U diplomatskom koru često raspravljamo o tome kako možemo biti od pomoći. Inače, volim kafu koja se kuha na bosanski način.  
 
Kakav je život diplomate iz Vašeg ugla? Trpi li privatni život?
 
- Period od četiri godine je, s jedne strane, kratak, a s druge dugačak. Morao sam donijeti neke odluke, kao, naprimjer, koje knjige ponijeti. Inače, za njih sam jako vezan. Veliki problem je odsustvo naših supruga. Moja supruga je liječnica, specijalista dječiji nefrolog, i ne može sebi dozvoliti da napravi pauzu od četiri godine. Pokušavamo da svaki mogući trenutak iskoristimo da budemo zajedno. Imam troje odrasle djece, koja imaju svoje porodice. Volio bih da se češće viđamo. Kada steknem prijateljstvo u nekoj zemlji, znam da dolazi vrijeme da je napustim. S obzirom na to da je teško steći neko prijateljstvo na duže vrijeme, onda bježim u svijet knjiga. Mnogo čitam i uspio sam da organiziram da svakog mjeseca dobivam paket knjiga iz Poljske. Tu su i ambasadori s kojima provodim vrijeme i moram reći da su oni koji vrše dužnost u BiH, veoma prijatni i interesantni ljudi.
 
Istaknuli ste da volite knjige. Koje ste ponijeli iz Poljske i jeste li čitali djela bh. književnika?
 
- Došao sam avionom pa nisam mogao ponijeti mnogo knjiga, samo ono što mi je vrijedno ovdje. Ponio sam lektire u vezi s historijom 20. stoljeća Evrope i Balkana. To su knjige koje apsolutno moram imati sa sobom. Nedostaje mi, nažalost, malo romana, beletristike, ali nadoknađujem. Kad god neko krene iz Poljske, zamolim da mi ponese nešto novo što je objavljeno tamo.

Kravček: Ponekada odem na koncert

Na engleskom jeziku sam pročitao “Historiju Bosne i Hercegovine” Noela Malkolma (Malcolm), britanskog novinara. Počeo sam čitati Rebeku Vest (Rebecca West) na lokalnom jeziku “Bijelo janje, sivi soko”. Pročitao sam i spomenare Engleza Ficroja Meklina (Fitzroy Macleana) i Vilijama Deakina (William), koji su imali, također, svoju ulogu u historiji Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata.
 
Možda napišete nešto o temama koje se tiču BiH?
 
- Volio bih, dobra ideja, mada, kao ambasador, sada ne mogu. U budućnosti možda nešto i objavim.
 
Interesantni gradovi
 
Kako provodite slobodno vrijeme? Odete li na izložbu, koncert...?
 
- U pozorište odem, nažalost veoma rijetko. Ponekada odem na koncert, volim džez. Vikendom odlazim u male bh. gradove, veoma su mi interesantni i rado ih upoznajem. Uvijek sam volio duge šetnje šumom i to mi ovdje nedostaje. U Poljskoj imamo turističke puteve, koji su markirani, i tačno se zna gdje nešto počinje i gdje se završava. Na kraju svakog markiranog puta možete nešto popiti i pojesti. Apeliram da stvarate tu vrstu atrakcije, da nam date da nešto lijepo pogledamo i iskoristimo slobodno vrijeme za boravak u prirodi.
 
Kada govorimo o turizmu, mnogi kažu da potencijali u BiH nisu dovoljno iskorišteni.

- Naravno, to se odmah vidi. Bosna i Hercegovina je ogroman i veoma malo iskorišten potencijal. To bi trebalo poboljšati kroz dva dijela. Jedan je izgraditi turističku infrastrukturu, a druga stvar je promijeniti imidž BiH u Evropi. Ljudi osjećaju strah prije nego što dođu ovdje. Tu je i velika uloga medija, koji bi trebali da se uključe u pozitivnu kampanju BiH. Ljudi u Evropi, kada čitaju o BiH, uvijek je nešto negativno. Za nas, Poljake, Sarajevo je interesantno, jer povezuje tri kulture i religije. Interesantno nam je kako izgeda svijet islama, a ovdje nam je najbliže da ga upoznamo.  
 

Balkanska kuhinja

Kako Vam se dopada gastronomska ponuda u BiH?

- Teško pitanje. Želim da budem elegantan na neki način. Volim balkansku kuhinju i uživam u njoj. U ponudi su veoma dobri ćevapi i pljeskavice, a s njima popijem i jogurt. To je kombinacija koju nisam znao, ali sam ovdje naučio. Preporučio bih male aščinice i buregdžinice. Gastronimija nije loša, ali bi mogla biti mnogo bolja. Interesantno je da ovdje nema kineskih restorana. Ima ih svugdje u svijetu, dok ih ovdje nema. Imate i dobru ponudu vina.
 

I Bosanci i Poljaci se vole žaliti  

 Biste li s nama podijelili neku anegdotu?
 
- Rekao sam već da volim obilaziti male gradove Bosne i Hercgovine. No, ne idem nikada glavnom cestom nego tražim sporedne puteve. Naravno, izgubim se i onda tražim pomoć od ljudi. Zaista daju sve od sebe da mi pomognu i plus dobijem neke informacije koje nisam ni očekivao. Tako da spoznajem Bosnu i Hercegovinu i kroz ljude koji mi o njoj pričaju. Bosanci su veoma slični Poljacima, volimo se žaliti.
 

Konverzacija na bosanskom jeziku

 
S obzirom na to da čitate knjigu na bosanskom, kako se snalazite u učenju jezika?
 
- Ne ide baš tako dobro kao što bih želio. Svakodnevno čitam novine, gledam televiziju i pokušavam čitati i knjige. Mislim da je moja percepcija jezika dosta dobra. Imam problem s aktivnim govorom, jer nemam za to vremena. Cilj mi je da se u narednom periodu zauzmem za učenje te se nadam da ću uskoro moći aktivno učestvovati u konverzaciji na bosanskom jeziku.