Foto: Glamočak: Mašta je sreća našeg posla ( Fuad FOČO)

TOP-INTERVJU

Veliki glumac i reditelj Admir Glamočak o kolegama, radu sa mladima, novim predstavama...: Živimo tužno, od događaja do događaja

Razgovarao: Fuad MUSTAFIĆ
19.11.2017 23:03
A
A
A

Veliki glumac i reditelj Admir Glamočak (55) u posljednje vrijeme ima pune ruke posla. Nakon što je obnovljena predstava “Audicija” 5. oktobra premijerno izvedena pred sarajevskom publikom, zajedno s kolegama koji su dio kultnog komada, obišao je skoro sve veće gradove kod nas i u zemljama regiona. Kostim Simonide Puhalo ponovo će obući 22. decembra, poslije čega slijede evropska i svjetska turneja.   

Glamočak je i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu,

odškolovao je generacije uspješnih glumaca, a prije svega, jedan je od najvećih glumaca na ovim prostorima.

Pamti se po rolama u filmovima “Gori vatra”, “Ljeto u zlatnoj dolini”, “Dobro uštimani mrtvaci”, “Savršeni krug”, “Remake”… dok ga pozorišna publika pamti po ulogama u predstavama “Umri muški”, “Dame biraju”, “Buba u uhu”, “Pukovnik ptica”, “Kraj igre”, “Mjera za mjeru”, “San ljetne noći”...

Doza sreće

Početkom naredne godine trebao bi u Narodnom pozorištu režirati predstavu “Karađoz”, a trenutno je svu svoju energiju usmjerio i na novi pozorišni komad, koji će se već naredne sedmice naći pred publikom. Riječ je o predstavi “Ime”, koju režira, a premijera je najavljena za 23. novembar u Pozorištu mladih.

Glamočaka smo susreli u Narodnom pozorištu u Sarajevu na jednom događaju.

Na početku razgovora odmah nam je kazao da nema mnogo vremena i da se u medijima rijetko oglašava. U ekskluzivnom razgovoru za “Dnevni avaz” govorio je o odlascima dobrih i dragih kolega, kao i o novim projektima, a osvrnuo se i na rad sa mladim glumcima te je prokomentirao i trenutnu društvenu situaciju.

- Mnogo sam zauzet ovih dana. Radim na novim projektima, predstavama, mnogo toga je u pripremi – kaže nam Glamočak.

Prije nekoliko dana je umro Duško Bugarin. Bili ste među kolegama koji su poslali posljednji pozdrav ovom umjetniku.

- Moje najsnažnije sjećanje na Bugarina seže još iz djetinjstva, kada sam gledao “My Fair Lady” i njegovog fenomenalnog doktora Higinsa. Kasnije, stjecajem okolnosti i događanja u Sarajevu, kada je počeo raditi na Akademiji scenskih umjetnosti na predmetu Glas, bolje sam ga upoznao. Shvatio sam, zapravo, da su taj duh i radost koju je on imao igrajući tu ulogu, bili jednaki i u radu sa studentima i mladim ljudima. On je, naprosto, bio jutarnja doza sreće, koju je davao svim ljudima. I prosto je nekako nemoguće prihvatiti odlazak ljudi kakav je on bio. Zaista je bio čovjek kojeg ćemo se sjećati valjda dok i mi postojimo.

U posljednje vrijeme, nekoliko umjetnika je umrlo. Mnogi su s Vama radili, bili najbliži saradnici...

- Da. Mnogi su otišli... Tako, valjda, treba biti. I Bog uzima najbolje. Nažalost, to je tako i svakodnevno se čovjek priprema za ovakve situacije.

Bugarin je bio poznat po svojim šalama. I on je, kao i Vi, radio sa mladim glumcima...

- On je bio poznat kao neko ko svoja predavanja počinje pričajući viceve i šale. Smatram da su, naravno, sretni i zadovoljni oni ljudi koji dok pričaju vic uče druge ljude. On je bio poznat po tome.

  • Uloga u kultnoj “Audiciji”
    Uloga u kultnoj “Audiciji”

Francuski komad

Na koji način Vi prenosite studentima svoje znanje?

- Naravno da uzimam te neke stvari koje sam naučio od starijih kolega. Pokušavam, jednostavno, dati studentima ono što oni od mene očekuju. Mislim da su disciplina i posvećenost nužni da bi disali, živjeli i, uopće, opstali u ovom poslu.

U Pozorištu mladih pripremate novu predstavu “Ime”. Je li sve spremno za premijeru i kakva su Vaša očekivanja?

- Sav sam trenutno u tom poslu. U pitanju je jedan odličan francuski komad i sjajna predstava, za koju je adaptaciju uradio izvrsni Almir Imširević s odličnom ekipom glumaca tako da je u završnim pripremama. Trenutno posao privodimo kraju i pripremamo se za premijeru. Nadamo se da ćemo napraviti još jednu dobru predstavu. Razloga da to ne uradimo drugačije, stvarno nema.

Vaše predstave često govore i o aktuelnoj političkoj i društvenoj situaciji. Je li to slučaj i s ovim komadom?

- Moje predstave uvijek imaju tu neku korespondenciju s aktuelnom političkom i društvenom stvarnošću. To nije nužno uvijek, ali se desi. Predstavu koju radiš, praviš je sada i ovdje. Zato je nemoguće pobjeći od toga od čega i na koji način trenutno živiš.

Bolji svijet

A kako to danas živimo?

- Kako koji dan. Rekao bih da živimo tužno od događaja do događaja. Kako živimo? Pa, većina ljudi danas samo preživljava, tako bih to kazao.

Kako Vi bježite od takve stvarnosti?

- Sreća našeg posla je da možemo izmaštati sebi neki bolji svijet, provesti tri sata dnevno sa studentima ili pet sati, koliko, u prosjeku, traju probe, i otići u neke druge svjetove i dotaknuti sasvim drugu i drugačiju dimenziju. Ja mislim da glumci u tome uspijevaju i to je njihova prednost. Ja uspijevam i trudim se tako živjeti, a ne znam za druge.

Predstave dugog vijeka

Predstave koje Glamočak režira, uglavnom su dugog vijeka. Posebno se izdvajaju “Umri muški”, koja je na sceni čak 28 godina i u kojoj i sam igra, kao i "Dame biraju", za koju se uvijek traži ulaznica više. Ovu godinu započeo je u Mostaru vrlo uspješnom predstavom “Hotel Plaza”, koju je režirao i u kojoj je, zajedno s kolegicom Jasnom Žalicom, igrao. Godinu će završiti predstavom “Ime” u Pozorištu mladih u Sarajevu.

Rekao je...

- Valjda nam je jedino preostalo da razvijamo svoju maštu dok god smo živi i da u mašti živimo onakav život kakav bismo željeli živjeti

- Nadam se da se nikad neće desiti da prolupam do te mjere da pomislim kako sve znam u glumi

- Loša iskustva, loša prijateljstva, čak i loši izbori jačaju čovjeka, njegov karakter i snagu, ali mnoga iskustva nam nisu potrebna