U utakmicama koje nose težinu trofeja i historije, razlika se često svede na jednog igrača. U Džedi je to bio Rafinja (Raphinha). Brazilski krilni napadač Barcelone odigrao je finale Superkupa Španije protiv Real Madrida odlučno, hrabro i bez zadrške.

S dva postignuta pogotka, Rafinja je bio ključna figura El Klasika, igrač koji je u najvažnijim trenucima preuzeo odgovornost i pretvorio pritisak u prednost. Njegovi golovi bili su potvrda karaktera, jer zabijati u finalu protiv Reala znači ostaviti trag koji se pamti.

Rafinja je igrač koji nikada nije pripadao najglasnijem sloju zvijezda, ali je upravo zato izgradio reputaciju fudbalera za velike utakmice. Radna etika, disciplina i direktnost u igri godinama su ga gurali naprijed, a u Barceloni je postepeno izrastao u jednog od lidera svlačionice.

Finale u Saudijskoj Arabiji pokazalo je i njegovu zrelost. Nije nestao kada je utakmica ušla u haos, nije se povukao kada je Real pritisnuo i dva puta se vraćao u utakmicu, već je ostao dosljedan svom stilu – agresivan prema golu, odlučan u završnici i fokusiran do posljednje minute.

U El Klasiku, utakmici u kojoj se često rađaju heroji, Rafinja je dokazao da velike noći traže igrače odluke. U Džedi je upravo on bio taj čovjek.