Krupnim koracima Aleksandar Vučić vodi Srbiju prema Evropskoj uniji. Istovremeno, mudro održava veze i s bogatim arapskim svijetom, ali i još moćnom Rusijom.

Balansirajući između Istoka i Zapada, Rusije i EU, Vučić koristi sve mogućnosti da izvuče što je moguće više koristi za Srbiju i svoj narod. Bilo da se radi o pretpristupnim fondovima EU, milionima bogatih šeika, ruskim naftovodima i plinovodima... investicije su investicije. Malo ih je, ne treba im gledati u zube.

Taman koliko Srbija napreduje, toliko Republika Srpska gazi u propast, prvenstveno zbog neprikosnovenog vožda Milorada Dodika (SNSD). Prodao je Dodik sve što je mogao, pri tome se nemilice zaduživao, sve kako bi zakrpio rupe u budžetu.

Kada je pipa u manjem entitetu presušila, a predizborna kampanja počela, vraća se priči o velikoj Srbiji, računajući da će birači pod utjecajem duple doze nacionalizma zaboraviti na glad. Umjesto planova za izlazak iz krize i analize urađenoga, što odgovorni političari obično rade, Dodik se vraća 100 godina unazad te „mudro“ pronalazi greške koje su Srbi pravili nakon Prvog svjetskog rata, prije svega formiranjem Jugoslavije.

- Trebalo je da napravimo veliku Srbiju, a ne trule kompromise - ocijenio je jučer Dodik u izjavi za medije.

Koliko su Srbi imali štete od saveza s ostalim narodima nakon Prvog svjetskog rata, a koliko će Srbi u RS imati koristi od Dodikovih saveza sa Zlatkom Lagumdžijom ili Bakirom Izetbegovićem, teško je reći. Kraljevina Jugoslavija odavno je mrtva, a istrage o posljedicama Dodikovih, Zlatkovih i Bakirovih „poslova“ tek su počele.