Misije Međunarodnog monetarnog fonda prilikom svakog dolaska u BiH izazovu nove strepnje kod većine budžetskih korisnika, posebno najugroženijeg stanovništva - penzionera i boračke populacije. Tako je i ovaj put.
Izvjesno je da BiH do kraja godine neće dobiti dvije planirane tranše u iznosu od 134 miliona KM. Neizvjesno je šta će to značiti za budžete, posebno entiteta, koji su itekako ukalkulirali ovaj novac u svoje finansijske obaveze.
Penzionerima se prvima zaledila krv u žilama. Mjesecima vode borbu s Vladom FBiH za dan. Tačnije, da umjesto 7. isplata penzija počne 6. ili 5. u mjesecu. Jedan dan penzioneru je golem, jer svaki može značiti i dan gladovanja. Šta će se, pak, dogoditi ako se obistine crne prognoze prema kojima ćemo vrlo brzo doći u situaciju da novca za penzije u budžetu, jednostavno, neće biti?
Ekonomski analitičari odavno upozoravaju da ovaj način upravljanja državom neumitno vodi ka crnom danu u kojem će MMF, Svjetska banka i druge međunarodne finansijske institucije zavrnuti pipu. A dosadašnje vlasti na svim nivoima imale su prostu finansijsku politiku - zaduži se i kupuj socijalni mir. Nema plana, analiza, projekata, nema rada i znoja, nema razvoja.
O kako promašenoj politici se radi, pokazuje i izostanak novih tranši MMF-a, koji, ustvari, znači da za BiH ima sve manje adresa na kojima se može zadužiti. S druge strane, februarske masovne demonstracije pokazale su da je i socijalni mir prividan.
Pitanje je dana kada će penzioneri izgubiti bitku za onaj jedan dan, ili boračke kategorije ostati bez naknada. Tek tada će u BiH, da parafraziramo nadrealiste, "izbiti nemir"!
