Iako se pojeftinjenje goriva ne zaustavlja, cijene životnih namirnica u našoj zemlji, ako nisu porasle, ostale su iste. Gorivo je u posljednjih mjesec dana pojeftinilo za više od pola marke, a na policama naših prodavnica nema nijednog proizvoda čija je cijena snižena upravo zato što je njegova proizvodnja, zbog jeftinijeg goriva, koštala manje.
Zna se zašto trgovci ignoriraju činjenicu da s pojeftinjenjem energenata cijene proizvoda koje prodaju moraju biti niže, ali je pitanje zašto tu činjenicu ignoriraju oni koji su dužni pratiti stanje u ovoj oblasti i kontrolirati trgovce.
Ako je možda i nemoguće sniziti cijenu riže ili banana, očekivati je bilo da se makar u cijenu hljeba, mlijeka i sličnih osnovnih životnih namirnica koji se prodaju na osnovu dnevne proizvodnje ukalkuliraju niže cijene goriva.
Zašto to nije urađeno, treba pitati nadležne inspektore, ministarstva, ministre, njihove predsjednike vlada, pa i predsjednike stranaka koje ih postavljaju.
Dok ovom zemljom jedva dišu hiljade gladnih usta, pojeftinjenje nekih osnovnih životnih namirnica pomoć je i nada da će do tih namirnica lakše doći. Bedem koji su oko cijena proizvoda, posebno onih prehrambenih, formirali trgovački lobiji, odnosno domaći šverceri, danas, uprkos očiglednom padu cijene njihove proizvodnje, teško da iko može razbiti.
Lov u mutnom itekako se, izgleda, isplati. I proizvođači i trgovci u BiH zbog znatno snižene cijene energenata, ovih dana zadovoljno trljaju ruke. S razlogom, jer znaju da nema zakona koji će ih pitati na osnovu kojih su vrijednosti odredili cijenu nekom proizvodu.
