Dok se civilizirani svijet još oporavlja od šoka izazvanog barbarskim terorističkim aktom u Parizu, a atmosfera straha u Evropi ponajviše liči na onu u Americi poslije 11. septembra 2001. godine, u ovdašnjoj javnosti se, nažalost, posebno među Bošnjacima, javila svojevrsna potreba za relativiziranjem, pa i problematiziranjem ovih događaja.
Primjetno je to ovih dana i na socijalnim mrežama i u komunikaciji među građanima. Štaviše, neki idu dotle da traže dokaze o teorijama zavjere, navodnom montiranju događaja ili snimaka brutalnog zločina itd.
Šta se to dešava u našoj javnosti? Gdje smo izgubili sebe? Koliko daleko vide oni koji su spremni pristati da se slože i sa zločinačkim metodama El-Kaide, tzv. Islamske države i sličnih bjelosvjetskih terorističkih umobolnika u kojima mi u BiH prepoznajemo istu onu mržnju koja je nosila arkanovce u Bijeljini ili "Škorpione" u Srebrenici i brojne druge zločince diljem naše domovine.
Zločinom se ništa, pa ni vjera ne brani, kazao je muftija Aziz ef. Hasanović. Zar da zločinom izražavamo svoje protivljenje ismijavanju i vrijeđanju časnog poslanika Muhammeda, a. s.?!
Nije li porazno da smo olako zaboravili agresiju i teror koji su četiri godine trpjeli građani Sarajeva i BiH? Nismo li jeftino spremni pristati da nepromišljeno nanosimo bol žrtvama terora na isti način na koji smo se zgražavali pričama o montaži zločina na Markalama, na Kapiji u Tuzli? Jesu li to stavovi identični onima koji tvrde da se godinama u Potočarima ukopavaju prazni tabuti?
Dajemo li tako legitimitet i fašistima diljem Evrope koji su spremni ubijati muslimane i paliti džamije ili, pak, legitimitet i povod novim ubicama, samozvanim borcima za stvar islama, da su zločinci u Parizu bili u pravu?
Potpuno je suluda ideja da saosjećanje sa žrtvama u Francuskoj predstavlja pristajanje na pravdanje za zločin koji nismo počinili. Gnušanje, osuda i odlučna borba protiv terorističkog zla znače samo jedno - biti dio civilizacije, slobodnog svijeta, biti izvan mraka.... Čovjek danas ne smije imati takvih dilema. Svaki drugačiji put može biti koban i za BiH, a posebno za Bošnjake.
