Iz dana u dan bosanskohercegovačke aktuelne vlasti sve više nalikuju statističarima i hroničarima našeg propadanja, gušenja u dugovima, ali i istinskog gušenja u nečistom zraku industrijskih središta.
Ako se dio krivice može prebaciti na temperaturne inverzije i klimatske predispozicije, ipak je većina krivice na onima koji labavim zakonskim odrednicama i još labavijim provjerama i kažnjavanju krivaca omogućuju trovačima građana BiH da to rade više i uspješnije nego ikad. Vlasti samo evidentiraju, prave statistike i šute o trovanju građana.
Kako drugačije opisati situaciju u kojoj je bh. zakonodavstvo šuplje kao švicarski sir, i tu završava sva sličnost sa Zapadom. Matematički je lako dokazati da je tonu istrošenog ulja, maziva, otrova bilo koje vrste jeftinije prosuti u bh. rijeke i sam se prijaviti inspekciji nego ga pravilno uskladištiti ili platiti njegovo uništenje.
Zeničani, Sarajlije, a sve češće i Tuzlaci, makar i neskloni hipi periodu i himni tog doba "Daj nam sunca", ponavljaju naslov kultnog filma "Kosa" gledajući u nebo i nadajući se čistom zraku.
Činjenica je da su građani za godinu progutali 144 "doze" sumpordioksida ili prašine, da ne postoje propisane doze, ali ni mjerni uređaji za "finu" prašinu, da prekršioci godišnje plate "takse" prikladnije gradnji mjesnog vodovoda nego industrijskih filtera.
To nikoga u vlasti godinama ne zabrinjava. Ustvari, zabrinjava samo rijetke ekologe i novinare koji ostaju posljednji glas razuma u sveopćoj letargiji.
