Bosna i Hercegovina ponovo je u strahu od prirodne katastrofe! Ni 20 posto posljedica majskih poplava i klizišta još nije sanirano, a nove prijete da unište ono što do sada nije uništeno.
Tačno je da se u Božije odluke niko ne može kvartati, odnosno znati kada će, gdje i koliko kiše pasti i koja će bujica ili klizište kroz koje naselje krenuti i uništiti ga.
Ali, u one ljudske ne da možemo već moramo, jer o njima uveliko ovise životi i imovina hiljada stanovnika na područjima pogođenim prirodnom katastrofom.
U naselju Badre u Tuzli, koje je prvo stradalo u majskoj katastrofi, klizište se ponovo pokrenulo. Očekivano, jer sanacija prethodnog klizišta apsolutno nije okončana. Drenažni kanali koje su tada iskopali volonteri, umjesto da se poprave i prodube, danas su zarasli u travu da se skoro i ne poznaje gdje im je početak, a gdje kraj. A o gradnji podzida, odvoda i ostalog, da i ne govorimo.
Ako su nas poplave i klizišta u maju prošle godine zatekli nespremne, osam mjeseci kasnije to nam se ne bi smjelo dogoditi. Ne bi iz prostog razloga jer su prije osam mjeseci jasno detektirana sva područja podložna pomjeranju tla, kao i utvrđeni razlozi zbog kojih su lokalne rijeke i potoci mijenjali svoj tok i plavili polja, sela i gradove kroz koje su protjecali.
Ponovi li nam se, ne daj Bože, katastrofa slična onoj majskoj, institucije države nadležne za prevenciju i saniranje posljedica prirodnih katastrofa teško da će se za njene posljedice moći pravdati samo „Božijom voljom i davanjem".
Jer, da je barem deset posto od novca ljetos utrošenog na izborne svirke i vašare dato na čišćenje korita seoskih potoka ili kanalisanje podzemnih voda, mnogi građani BiH ne bi ovih dana strepili hoće li im klizište zatrpati kuću ili seoski potok, odnijeti most, put, avliju... A tek oni koji su i sada bez krova nad glavom?!
