Eksplozija prošlogodišnjeg socijalnog bunta u BiH, iako nije znatnije ni okrznula glavne krivce za dvodecenijsku agoniju u kojoj živi većina bh. građana, ipak je polučila značajne rezultate. Za obične građane, jednako ogorčene i gladne kao i 7. februara prošle godine, doduše, još ništa se nije promijenilo.

No, mora se priznati da su protesti i demonstranti koji su prošlog februara bili na ulicama bh. gradova, ipak, utjecali na zaokret politike Evropske unije prema BiH.

Ponukana snagom očaja i bijesa izvaranih i prevarenih svih kategorija stanovništva u BiH, EU je kao odgovor na proteste ponudila bh. vlastima nove prioritete u ispunjavanju uvjeta za dobivanje statusa zemlje kandidata za pridruživanje Uniji.

Donedavno je glavni preduvjet za stupanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju na snagu bila provedba odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić - Finci“, to jest omogućavanje i pripadnicima nacionalnih manjina pravo na izbor za članove Predsjedništva BiH.

Upravo su protesti skrenuli pažnju evropskim zvaničnicima na to da ekonomske i socijalne reforme moraju biti prioritet čije će rješavanje biti u direktnom interesu građana.

Na ovaj način zvaničnici EU još jednom su pokazali da su veći prijatelji naroda u BiH nego domaći vlastodršci.

Jer, dok se vladajuća politička elita u BiH, naročito u vrijeme i neposredno nakon protesta, utrkivala da narodno nezadovoljstvo suzbije potpirujući međuetničke strahove te proglašavajući građane kriminalcima i narkomanima, Evropska unija itekako je između glasnog negodovanja i povika demonstranata čula krčanje njihovih praznih stomaka.

Doduše, i za građane i za EU posljednja šansa data političarima na vlasti može biti mač s dvije oštrice. Prije svega zbog toga što je EU, u pokušaju da pomogne bh. građanima, ruku spasa pružila i onim političarima na vlasti koji su je do sada bezbroj puta izvarali.