Dok nad ono malo Bošnjaka koji su se usudili vratiti u Republiku Srpsku vlast tog entiteta izvodi jednu od dobro planiranih pokaznih vježbi kojom testira njihovu snagu i strpljenje, dotle vlast u većem bh. entitetu, Federaciji, bije odsudnu bitku za partijsko unovčavanje izbornog plijena, tačnije za prevlast nad moćnim državnim resursima.
Nisu sačekali ni onih poklonjenih 100 dana u kojima bi svaka normalna vlada, makar ništa ne uradila, pokušala pokazati barem dobru namjeru da se želi baviti svojim poslom, a u Federaciji se počelo pričati o raspadu Vlade. Jer, zaboga, partije nisu dobile ono što su tražile. Ustvari, što su u privatnim razgovorima njihovi moćnici dogovorili da im treba pripasti, baš kao da je riječ o porodičnom nasljedstvu, a ne resursima u vlasništvu države.
Kako su federalnu moć dijelili koalicioni partneri SDA, DF i HDZ dok su pravili vlast, to samo njihovi lideri znaju. Ostali uglavnom pretpostavljaju: nama ova elektrana i elektroprivreda, vama ona elektrana i elektroprivreda, nama telekom, vama putevi, nama agencije, vama uprave.... I tako unedogled, dok sve ne rasparčaju.
Odlučni da ono što su prilikom stvaranja koalicije jedni drugima obećali na poklon (a poklon su, kao što se zna, državne, to jest naše firme i resursi) to i dobiju što prije, koalicioni partneri najavili su skori razvod ako im obećanja ne budu na vrijeme ispunjena.
Dakle, sve iluzije da će raditi u interesu države, odnosno Federacije, svojih naroda i svojih birača, koje su nam kao obećanje prije tri mjeseca dali SDA, HDZ i DF, spaljene su u prvih 100 dana njihovog vladanja. Očekivano!
