Kada dođe 11. juli, misli nezaustavljivo vode na onu Sidranovu kako nama "više ništa, ni ružno ni dobro, ne može da se desi". Nad mučkim oduzimanjem 8.372 života nevinih Srebreničana, nad pričama koje su sve različite i sve istinite, te nad 7.300 dana tuge i boli, što su, evo, iza nas - čovjek naprosto mora zanijemjeti, odšutjeti. A valjda i treba tako.
No, to, svakako, ne znači da iko od onih koji koračaju ovom planetom ima pravo, ima slobodu da ne digne glas protiv negiranja genocida u Srebrenici i u BiH, kao i onih koji bi da pišu "svoje istine" o istini koja je jedna. Baš ta borba za istinu predstavlja borbu za Srebrenicu, ravnu onoj koju su Srebreničani čekali, ali nisu dočekali jula 1995. godine.
Bez suočavanja s vlastitim grijesima nikada nećemo ozdraviti kao društvo, kazat će Čedomir Jovanović u intervjuu za "Avazov" specijal. No, koliko glas "druge Srbije" (ne)dolazi do elita preko Drine i u bh. entitetu RS, zorno će govoriti jučerašnji stav Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) koja je "na stanovištu da je našim građanima i državi (Srbiji) najpotrebnije utvrđivanje i suočavanje s istinom - do koje ćemo sami doći"!?
Taj krug sijedih glava, koji je pod vodstvom Dobrice Ćosića još 1986. godine iz svog Memoranduma pustio velikosrpsku avet zla nad Balkanom i popločao put pakla od Gazimestana 1989. do Srebrenice jula 1995. godine, sada bi da Srbiju uči istini. Naravno, u duhu učenja "oca nacije" da je "laž srpski državni interes". Srpski narod mora napokon spaliti ove svoje zablude na istoj lomači na kojoj će Bošnjaci spaliti svoje u nekim drugim promašajima.
Ali, Srebrenice i bijelih potočarskih nišana Beograd i Banja Luka ne trebaju se plašiti. Ova 20. godišnjica Srebrenice, uprkos snazi svoje svevremenske poruke, nije poziv na osvetničke pohode, nije poziv na mržnju... Srebrenica je samo cvijet istine o svima nama i potrebno ju je ljudski prihvatiti, ako se čovjekom želi biti. Ne radi jeftine politizacije i bošnjačkog trijumfalizma, već zato što se bez istine ne može dalje.
Da, mora doći dan kada će da bošnjačka i srpska djeca pod ruku krenuti u sretniju evropsku budućnost. Ali se to sigurno neće desiti dok se ne spali i posljednja fašistička ideja nastala u SANU-u i u beogradskoj Francuskoj 7, i dok se istina o sebi bude skrivala na kostima nevinih: Rame, Nermina, Bege, Bešira, Abida, Avde, Ibre, Ismeta, Saše, Kjašifa, Rudolfa, Nine... 8.372.
