Ko god da je organizirao jučerašnji incident na najsvetijem događaju i mjestu na svijetu, nanio je nepopravljivu štetu onima koji to najmanje zaslužuju - Bošnjacima, najvećim žrtvama genocida i svih drugih oblika zločina i nepravde koja im se dešava od 1992. do danas. Bošnjaci su, sve od prije 23 godine nametnutog embarga na oružje, preko džehenemskih ratnih patnji i stradanja, pa do ovojulskog ruskog veta u UN-u, trpjeli i trpjeli, ali ostajali dostojanstveni u svom bolu.
Bošnjaci su svoje dostojanstvo pokazali i jučer, a najbolji primjer bile su ponosne majke Srebrenice koje su premijera Srbije Aleksandra Vučića, i nakon svega što smo u prošlosti doživjeli od njega, dočekale dobrodošlicom, “Cvijetom Srebrenice” i rečenicama: “Hvala što ste došli na mjesto genocida” i “Vi ste mladi, mi trebamo toleranciju.”
Incident koji je, nažalost, zasjenio dženazu i važne poruke odaslane u Potočarima od Klintona, Bramerca, Merona, kraljice Nur..., očito je bio pripremljen i dirigiran. Ko god da je to uradio, sigurno nije mislio dobro Srebrenici ni državi BiH, koja je ovim najviše izgubila.
Ovaj incident se, međutim, mogao i morao predvidjeti, jer su svima bile poznate reakcije na Vučićevu najavu dolaska u Potočare. Zato je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović jučer u Potočarima morao biti pokraj Vučića i ne odvajati se od njega i tako ne dozvoliti da još jednom dušmani pucaju u ranjeno bošnjačko srce!
Ako to već nije odlučio učiniti zbog unaprijed poznatog rizika od Vučićevog dolaska, onda je morao makar zbog hadisa: “Kada vam dođe uglednik nekog naroda, iskažite mu poštovanje”, na koji je jučer, u ključnom momentu, smirujući uzavrelu situaciju, podsjetio reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.
I dok su bošnjački vlastelini po ko zna koji put šutjeli, glas razuma stigao je opet samo od majki Srebrenice i načelnika Ćamila Durakovića, koji su se, duboko razočarani i povrijeđeni, ogradili od incidenta i pozvali na mir i toleranciju. No, koliko će toga biti nakon svega ovoga, teško je predvidjeti, pogotovo za bošnjačke povratnike u RS.
Valja njima ostati živjeti i strahovati u Srebrenici, Prijedoru, Banjoj Luci, Foči, Višegradu, Bijeljini, Doboju...
