Advija Ibrahimović, Srebreničanka koja je kao 11-godišnja djevojčica preživjela genocid, poslala je jučer iz Potočara poruku svima koji negiraju srebrenički genocid da je bol žrtava “odavno prerasla u snagu koja neće dozvoliti da se lažima ubija istina o Srebrenici”.
Dostojanstvena u svom gubitku i bolu, a istovremeno ponizna pred bijelim nišanima i svim žrtvama genocida, ova mlada i hrabra žena, kojoj su 11. jula 1995. ubijeni majka Remzija i otac Daut, obraćajući se jučer svijetu s najtužnijeg mjesta na kugli zemaljskoj, kazala je da je istina jedina brana da se Srebrenica nikada, nigdje i nikome ne ponovi.
Podijelila je s javnošću samo djelić sjećanja na strahote koje je preživjela, ukazujući na to koliko je godinama proganjaju pitanja o tome ko je, zašto i u ime koga i čega ubio više od 8.000 nevinih ljudi, među kojima su i njeni roditelji. O čistoći srca i duše preživjele srebreničke žrtve najbolje govore Advijina sjećanja na to kako se pitala o čemu su pričali svojoj djeci monstrumi koji su se prije 20 godina vraćali sa srebreničkih stratišta umorni od ubijanja njihovih bošnjačkih vršnjaka.
Da je istinska paradigma dostojanstva i sabura svih srebreničkih žrtava, Advija je otkrila kada se jučer simbolično obratila ubijenim roditeljima. Poručila im je da su ona, sestra i brat preživjeli genocid. Da su završili fakultete, osnovali porodice, da se ne predaju uprkos boli koja ih muči. I da su, kao i ostali njihovi preživjeli vršnjaci, postali generacija ljudi kojima bi se roditelji danas ponosili.
