Bilo je samo pitanje dana kada će u škole u Srebrenici stići usmena naredba da jezik kojim govore Bošnjaci nije više bosanski, već da mu je ime promijenjeno u „jezik bošnjačkog naroda“.
Baš kao i prije 20 godina Bošnjaci u Srebrenici ostavljeni su za kraj. Nakon što je genocidom nad njima završen period rata u proteklom stoljeću, uslijedio je dvadesetogodišnji period dokidanja nacionalnih i ljudskih prava onih koji su genocid preživjeli i koji se ovih dana finišira oduzimanjem prava na jezik kojim su govorili.
Naime, ono što je prije 20 godina u BiH branjeno i odbranjeno puškom, danas je „bez borbe“ predato u ruke zakrvavljenim nasljednicima politike ubijanja Bosne, a koja svoj plan, ponovo, dovršava u Srebrenici - posljednjoj stanici progona bosanskog jezika iz RS.
Je li ubijanje bosanskog jezika u RS posljedica bošnjačkog političkog neznanja, nesnalaženja ili trgovine moćnih na račun nemoćnih, u ovom trenutku nema odgovora. Znamo samo da, osim blijedih istupa nekih nižerangiranih političara, javno nije ustao nijedan bošnjački zvaničnik iz vrha države da lupne šakom o sto i pita ko to i zašto oduzimanjem prava Bošnjacima na višestoljetni jezik ruši Ustav BiH. Ili čija to sila mijenja historiju i identitet bošnjačkog naroda ove zemlje?
Bošnjaci u RS čijoj je djeci oduzeto pravo na bosanski jezik učinili su sve što je u njihovoj moći da zaštite svoja prava i ljudsko dostojanstvo. Nisu pristali na poniženje i svojoj djeci ne dozvoljavaju da uče jezik koji Ustavom zemlje u kojoj žive nije priznat.
Učinili su to ne gledajući na cijenu koju će platiti. No, pitanje je imaju li institucije države odgovor na teror politike RS ili su u borbi za svoj jezik, baš kao i prije 20 godina, kada su se borili za goli život, ponovo prepušteni sami sebi.
