Bosna i Hercegovina ne mora se brinuti za svoju budućnost sve dok ima mladih kao što je Vahidin Likić. Ovaj hrabri mladić prekjučer je na obilježavanju 22. godišnjice stradanja Bošnjaka u mjestu Stupni Do pokazao osjećaje kakvi su danas rijetki i kojima je dirnuo sve. Svoju neutješnu nanu Hajriju zagrlio je i poljubio govoreći joj: „Nano, nemoj plakati“, dok je ona grcala u suzama pored mezara svoje kćerke Merime i njene djece Vahidina i Mumbere. 

Vahidin je dobio ime po bratu koji je ubijen kada je imao samo osam godina.  

Bosni i Hercegovini potrebna je omladina koja će pamtiti i oteti od zaborava stradanja svojih sunarodnika širom BiH, ali ne kako bi mrzili druge i drugačije, nego kako se nikad više ne bi ponovilo. Vahidinov čin na najbolji je način pokazao da ima onih koji neće zaboraviti.

Oktobarski dani 1993. godine bili su kobni za Bošnjake iz Stupnog Dola. Tada je 38 Bošnjaka, uglavnom civila, ubijeno. Sedamnaest žena i petero djece, 11 zapaljenih živih osoba u jednoj kući, sedmero staraca. Spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija. Najmlađa ubijena bila je dvogodišnja Sabina Likić, ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić, ali i 74-godišnji Salih.