Da je put do pravde težak, ali ipak dostižan, potvrdio je slučaj Tuzlaka Ilije Jurišića. Nakon skoro devet punih godina borbe da dokaže da nije kriv za ono za šta ga je teretio Okružni sud u Beogradu, odnosno da 15. maja 1992. nije pucao niti izdavao naređenja da se puca na kolonu JNA na Brčanskoj Malti u Tuzli,  Jurišić je napokon dočekao pravdu. Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno ga je oslobodio svih optužbi, što je ovaj dobri čovjek doživio kao pobjedu pravde nad nepravdom. 

Jurišić je 1992. samo radio ono što i svaki bh. patriota. Jednostavno, u danima kada je započela agresija na BiH on se, iako u penziji, stavio na raspolaganje odbrani države, svog grada Tuzle i svih građana, ne gledajući ko je kakve vjere i nacije. Radio je to časno, baš kao što je časno i živio. 

U pritvoru u Beogradu Ilija je proveo pune tri godine, a tamo je bio izložen raznim vrstama torture i provokacijama, ali je i kao čovjek i kao Bosanac i Hercegovac ostao dostojanstven i iz svega izašao bez trunke mržnje prema onima koji su ga hapsili, zatvarali i sudili. Na ponos, najprije njegove porodice, a onda i države i grada iz kojeg dolazi. 

Ilija Jurišić je penzioner MUP-a TK, oženjen je i sa suprugom živi u Tuzli.