U Bosni i Hercegovini sve više ljudi želi živjeti od politike, a sve manje od motike, reče nedavno profesor Enes Osmančević komentirajući rezultate i izlaznost na posljednjim lokalnim izborima u BiH. Politika je postala veliki i unosan biznis, a u eventualnom četverogodišnjem mandatu izabrani zvaničnici, kao i članovi njihovih familija, dobrano omaste brke. 

Zbog toga im je mila politika, a mrska motika! Sve dok u politiku kandidati ulaze samo s jednom mišlju: kako opljačkati državu, bolje budućnosti i prosperiteta na ovim prostorima neće biti. 

No, da u svakom žitu ima kukolja, potvrđuje primjer državnog ministra Ismira Juska, koji nije iskoristio privilegiju i letio na Tajland u biznis klasi, već je odabrao četiri puta jeftiniju aviokartu. 

Ma koliko ovakav potez dežurni kritičari i komentatori ocjenjivali populističkim, reakcije puka itekako su pozitivne. Kritičari i komentatori, poput Radićevih guski u magli, imaju samo jedan mogući odgovor. 

Neka narednih 365 dana, počev od danas, budu populisti, jeftini, kakvi god hoće, ali neka ne harče narodne pare za svoj groš čiji korijeni sežu u neiživljene mladalačke dane. Samo 365 dana neka budu jeftini populisti i imat ćemo jasnu računicu koliko narodnog novca rasipaju na luksuz i svoje nezajažljive prohtjeve. 

No, cijela ekipa politikanata nakon pozitivnih primjera, kakav je onaj ministra Ismira Juska, baš kao guske u magli, gakat će, tumarati bez cilja i histerično omalovažavati svakoga ko se počne ponašati iole normalno, ko se prema narodnim parama odnosi domaćinski, ko od siromašnog i besperspektivnog prostora želi napraviti državu u pravom smislu te riječi. 

Jusko je napravio možda i pionirski korak koji trebaju slijediti svi oni koji žele dobro građanima BiH, a građani takve, 2018. godine, zbog svog dobra, moraju prepoznati.