Gotovo u sjenci tekućih događanja u Bosni i Hercegovini prolazi još jedna, 21. po redu obljetnica Dejtonskog mirovnog sporazuma. U BiH se i dalje živi uz moralni kredo na kome Dejton i počiva: da je ovaj sporazum zaustavio ne samo rat već i genocid u jednom dijelu BiH. Ali tu je i osjećanje prilične apatije!
Osim što je nekako (?!) u Dejtonu izgubila onu svoju evropsku društvenopolitičku odrednicu, da je kao država i republika, BiH je dobila i nakaradni politički (entitetski) sistem, koji je postavljen kao privremen, pa i njene institucije često funkcioniraju po principu „drži vodu dok majstori odu“.
Istina je da Dejton nikad nije bio zamišljen kao trajno rješenje, već da je to, kako to u njemu i piše, privremeni prijelazni dogovor, dok se ljudi unutar BiH ne dogovore o nečemu boljem i trajnijem. Problem je, međutim, što mnogi u BiH, uključujući i one inertne dijelove međunarodne zajednice, od ovakvog Dejtona odlično žive, pa im nije stalo da ga mijenjaju nabolje. Uz sve Dejton nije nikad u potpunosti primijenjen u najvažnijim odrednicama i aneksima.
Bosna, kako ovu zemlju odmilja, ali i respekta zovemo, zbog višestoljetnog ideala suživota, tolerancije i dokazanih mogućnosti za prosperitet svih Bosanaca, bilo kog etničkog ili geografskog porijekla, dakle svih građana BiH, nažalost, još nije zemlja u koju se vraćaju oni ratom protjerani ili oni koji su je morali napustiti tražeći bolje ekonomske i socijalne opcije.
Što je najgore, BiH danas postaje zemlja u kojoj je njeno nacionalno blago, taj evropski životni i kulturni prostor, skoro na rasprodaju, dostupan i onima koji ne pitaju koliko košta. Ako se postavi i ta prosta proporcija tih odlazaka i dolazaka kao kriterij, ove, sve više dejtonske, a sve manje bosanske BiH epilog je već porazan.
Doista, BiH ima originalne komparativne prednosti, dakle, svoje ekonomske i najvažnije - ljudske potencijale. Ali to nije dovoljno. Vrijeme je da se taj dejtonski status quo stavi na tapet od onih Bosanaca koji se ne mire s ovakvim stanjem. I svih onih koji papagajski ponavljaju da su prijatelji BiH! Da je pravde i šire političke mudrosti, ova bi zemlja odavno bila na čelu euroatlantske kolone u cijelom komšiluku, jer evropska, a ne dejtonska BiH bolja je budućnost cijele Evrope.