Ohrabrujuće su riječi Hojta Brajana Jija (Hoyt Brian Yee), u ime službenog Vašingtona, koji je u Sarajevu potvrdio očekivanja da će se podrška SAD Bosni i Hercegovini nastaviti. Bez obzira na već dugo izostajanje BiH s liste američkih prioriteta, ta posvećenost Bosni, čak i u svijetu surove realpolitike doživljava se i dalje i kao američki moralni angažman. Na to ne treba nikako zaboravljati.

Ali, osim što imponira, to bi trebalo i motivirati, posebno vlasnike domaćeg političkog prostora u BiH, a ne da bh. političari putuju po svijetu i da, osim kredita, vraćaju prazne kofere, pravdajući da je izostanak stranih ulaganja karakterističan i za druge tranzicione zemlje. Kao što je to onomad u Vašingtonu izjavila entitetska premijerka Željka Cvijanović spominjući Slovačku i Češku.  

No, značajno je to što je Ji izjavio upravo za “Avaz”, da Rusija, kao i nijedna druga država, nema veto na odluke građana BiH kada je njihovo euroatlantsko opredjeljenje u pitanju. O tom putu ka NATO-u i EU trebaju odlučivati samo Bosanci.

Zbog svega kroz šta je BiH prošla, Amerikanci često reagiraju na bosanska tumaranja i neshvatljive trendove koji zemlju vode u samoizolaciju. Neprihvatljivo je da bh. političkim prvacima ostaju puna usta deklarativne “opredijeljenosti” ka Briselu, a da u isto vrijeme podanički mentalitet u kombinaciji s ličnim interesima pokazuje sklonosti da Bosnu pretvori u guberniju ili vilajet.

Neka zato kao buđenje posluže riječi koje su se čule u američkom Senatu prilikom jednoglasnog usvajanja rezolucije o podršci ulasku Crne Gore u NATO, kojom se ovoj zemlji daje poseban status. Iako je to mogla biti BiH, provodeći “teške reforme” Crna Gora je postala značajan faktor u sasvim otvorenoj “ruskoj anti-NATO agendi”, koja rovari po Balkanu.

Dok medijsko, akademsko i ono “obično” Sarajevo razmjenjuje ostrašćene riječi sa službenim Zagrebom o “neusaglašenim brojkama” i sigurnosnim prijetnjama, valjalo bi razaznati američke poruke, iz pragmatičnih razloga ako ništa drugo.