Da ništa u BiH ne može proći bez zloupotrebe nacionalnih interesa naroda koji u njoj žive, posvjedočio je ovih dana izbor čelnika tako značajne pravosudne institucije kao što je  Sud BiH.

Nakon svega što se ovih dana u javnosti moglo čuti i vidjeti, s pravom se postavlja pitanje šta bi, naprimjer, za Bošnjake u BiH, posebno one iz RS, značilo da su se njihova vodeća politička partija i njeni lideri u proteklom vremenu tako glasno zalagali za prava koja im po Ustavu i zakonima pripadaju, a kojima se ni štapom, godinama, ne mogu primaknuti, kao što su se posljednjih dana zalagali za izbor Bošnjaka (i to probranog!) na poziciju predsjednika, tačnije predsjednice Suda BiH? 

Najprije, šta to znači biti Bošnjak, Hrvat ili Srbin na čelu tako značajne pravosudne institucije? Znači li to da Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, kriminalci, ne trebaju biti suđeni i presuđeni zato što su, naprimjer, krali državu, zloupotrebom položaja oteli milione vrijedna njena dobra ili da će zakon prema takvima biti primjenjivan shodno tome kojem narodu pripada predsjednik Suda?

Tačno je da u zemlji nakaradnog uređenja, kakva je BiH, određene funkcije zahtijevaju nacionalni legitimitet osobe koja je obavlja, ali kada je pravosuđe u pitanju, osnovni i jedini legitimitet je profesionalna stručnost i spremnost na poštivanje zakona kao jedinog autoriteta. 

Priča o ugroženosti naroda zato što na čelo pravosudne institucije nije izabran politički  certificirani Bošnjak, Srbin ili Hrvat nije tačna. Narodi jesu ugroženi, ali zato što su siromašni, što da bi preživjeli moraju bježati iz vlastite države, zato što njihovi predstavnici, pa i neki u pravosuđu (zar to ne gledamo svaki dan!) kradu, uzimaju mito, lažu, varaju...

Ko god da je na čelu Suda BiH, mora profesionalno raditi svoj posao i definitivno činiti sve da iz svojih redova istjera politiku, a uvede zakon. Bez toga nema prosperiteta ni za Srbe, ni za Hrvate, a za Bošnjake pogotovo.