Suhe slavine ponovo su jučer ujutro dočekale građane Sarajeva. Potraga za lavorima i flašama postala je, izgleda, tradicionalni vikend-ritual stanovnika bh. prijestonice. Građani su ljuti i očajni.
Sreća pa još imaju struje i Facebook da o tome obavijeste svoje komšije, koji, također, nemaju vode. Ali, i to se uskoro da promijeniti!
Šalu nastranu, situacija u kojoj se nalazi Sarajevo odavno poprima sliku očajne. Osim sigurnosnih izazova, pasa lutalica, grozota s odvozom smeća i prljavštinom, problem vodosnabdijevanja postaje krucijalan.
Redukcije u Sarajevu odavno su uobičajena stvar, pa i u vrijeme najvećih turističkih posjeta i Sarajevo Film Festivala. Ovog mjeseca priuštili smo si i blam s otkazivanjem baletne predstave na ledu državnog baleta iz Sankt Peterburga, a sada su sve češći i nenajavljeni prekidi snabdijevanja.
Paradoksalno, što smo bliži Evropskoj uniji, sve je teže ovdje zadovoljiti osnovne životne potrebe. To da vode ima, postala je vijest za naslovnice, a skeč kultnih ratnih nadrealista o tome da je "došla voda na Bistrik" nikad nije bio aktuelniji. Ilustrativan je to odnos naših vladara, ne samo prema glavnom gradu nego i državi.
I mada će iz sarajevskog ViK-a ponuditi cijele elaborate da objasne gdje je problem, nikoga to više ne zanima dok su suha usta. Ipak, očito da su dugogodišnja neulaganja, korupcija i gomilanje zaposlenih preko štele stigli na naplatu našim dankom u vodi.
