Svijet je na rubu anarhije u kojem se postojeći međunarodni poredak može srušiti, a da još nismo spoznali istinsku alternativu. Tako, naime, sugeriraju najcrnje prognoze pozivajući se na mnoge s pravom razočarane, predugo ponižavane ili brutalno obespravljene ljude, pa i cijele narode.
Ali, bez obzira na aktualna događanja, takav turbulentni svijet i nije neka novina. I prije smo se suočavali s kataklizmičkim prijetnjama, jer historija je zbir ljudskih nesporazuma, posebno kod nas na Balkanu. Bosna će, rekli bi romantičari, preživjeti jer nema drugog izbora.
I sasvim racionalne analize, ipak, upućuju na to da se međunarodni poredak kakav znamo, uprkos sve izraženijoj multipolarnosti, rasporedu ekonomske, političke i vojne moći, neće srušiti tek tako – kao kula od karata.
Trenutnom “vakuumu” u međunarodnim odnosima djelimično doprinosi i smjena američke administracije, za manje od mjesec, kada na scenu stupa novi šef Bijele kuće Donald Tramp (Trump). Pojačano strahovanje u direktnoj je vezi s neizvjesnošću njegovog političkog liderstva, koje, za neke, dovodi u pitanje nastavak vodeće globalne uloge Amerikanaca.
Najgore bi, međutim, bilo inertno se svrstati u neku grupu, koja čeka da se svijet uruši zbog stalne energetske, trgovačke i svake druge ekonomske utrke najmoćnijih, koji zadugo i sami pokušavaju izbjeći međunarodne norme.
Bezakonje na Bliskom istoku, diktature u islamskom svijetu, nepoštivanje Povelje UN-a, napuštanje Ženevske konvencije i sukobi u kojima države vode tzv. proxy ratove putem plaćeničkih vojski obezvrijedili su i onaj najvažniji sistem ljudskih prava.
No, samo vladavina prava i zakona, posebno na lokalnom nivou, nema alternativu. Samo tako i BiH, ma koliko mala ili osjetljiva na globalnu preraspodjelu moći ili regionalne pretenzije susjeda, može opstati u sudaru polarizirane svjetske moći.
Potpuno je lažni izbor i između Turske i Rusije na Balkanu! Ali je zato, kada je BiH u pitanju, pravi izbor biti za evropske standarde i unutrašnji građanski ustroj. Ni odabir i obnavljanje "obične" bosanske solidarnosti svakako nije naivan, iako tako zvuči. Solidarnost je u biti ono što sve više nedostaje čovječanstvu, koje se suočava s vlastitim gnjevom.