Snimci nadzornih kamera Kontrolnog centra smještenog u Drivuši bilježe brojne opasne situacije koje se dešavaju na 90 kilometara autoputa, ali otvaraju i nekoliko pitanja. Prije svega, kako nije bilo nesreća sa smrtnim ishodima zbog bahatosti, ali i neznanja vozača.

Profesionalni vozači su bahati, a amateri neznalice. No, ko je amaterima dao vozačku dozvolu, ko profesionalce pušta da nastavljaju divljati i ugrožavati tuđe živote i zašto u zakonu ne piše da policija može oduzeti vozačku i automobil nesavjesnom vozaču?

Sve su to neki od razloga zašto je na bh. cestama za 15 godina život izgubilo skoro 4.000 građana. Valjda ni komisije na polaganjima vozačkih ispita nisu kao u drugim zemljama. Ili makar nisu kao što su bile u bivšoj državi, kada su kandidate obarali i po 18 puta – sve dok ne bi naučili voziti.

Danas je drugačije. Javna je tajna da se vozačka dozvola dobiva za dva-tri mjeseca. Odslušaju se predavanja za teoretske testove, kandidati se upoznaju s teorijom prve pomoći i počinje vožnja. Na dan polaganja, obično posredstvom instruktora, daje se novac da oni u komisiji progledaju kroz prste na nepuštanje pješaka da prijeđe ulicu, na nepoštivanje saobraćajnog znaka i ostalih pravila.

Ali, postavlja se pitanje koliko su ispitivači svjesni da na taj način proizvode ubice na cesti, koliko su i sami kandidati svjesni da im kupljena vozačka može biti ulaznica za grob. I onda, za nekoliko mjeseci, udarna vijest  u medijima bude „stravična saobraćajna nesreća, vozač izgubio kontrolu nad vozilom, troje mrtvih“.

Sistem je truho u korijenu. Sada je sve transparentno, što se tiče vožnje autoputem. Postoje kamere, sve se vidi, policija za vrlo kratko vrijeme može pronaći vozača koji divlja riskirajući i svoj život, ali i živote ostalih učesnika u saobraćaju. Nijedno vozilo nije oduzeto, nijedna vozačka nije oduzeta...