Bakir Sadović, bivši član kabineta Alije i Bakira Izetbegovića, ovih je dana imenovan na mjesto ambasadora BiH u Turskoj.
On je, kao rođak Bakira Izetbegovića, neposredno pred rat bio konektiran na Aliju Delimustafića, potom Munira Munju Alibabića, a onda je došao za sekretara kabineta.

U kontinuitetu “pet familija”, odnosno samozvane bošnjačke vlastele, i shodno porodičnoj sklonosti Bakira Izetbegovića da svoju suprugu postavlja za direktora Kliničkog centra Sarajevo, a druge članove familije na direktorska i slična vrlo utjecajna mjesta, i Sadović je nagrađen za porodičnu poslušnost.

Iako će mnogi misliti da možda on ima neke političke zasluge, istina je potpuno banalna: najveća Sadovićeva zasluga je što već 20 godina važi kao urednik Senada Avdića iz sjene.

Najprljavije, najprizemnije i najogavnije tekstove propalih izdavača Senada Avdića i Asima Metiljevića nisu pisali sami Avdić i Metiljević, nego ih je politički diktirao upravo Bakir Sadović i njegov kućni nalogodavac. Više i nije tajna da Avdić u alkoholiziranom stanju priznaje da neke tekstove koje potpisuje pišu drugi. Razlog je vrlo prozaičan - Avdićev medij propao je na tržištu, a valja od nečega živjeti.

Još prozaičnije, Avdić je, zahvaljujući DF-u, instalirao svoju suprugu Danku Savić za ambasadoricu u Pragu, a sad čeka i preže da joj Bakir Izetbegović nađe novu destinaciju.

Dok se Avdić valja u blatu žutog novinarstva, njegov životni mentor ide kod Erdoana, valjda da preuzme lekciju dodatne „demokratizacije“ bh. društva, kojim već upravljaju pojedine korumpirane sudije, čamparizirani tužioci, pojedini policajci i obavještajci.