Profesor emeritus Sarajevskog univerziteta Mirsad Abazović u intervjuu za "Avaz" lucidno je zaključio da je estradizacija hapšenja karikiranje pravne države.
Jedan od eklatantnijih primjera takvog ismijavanja pravosudnog sistema, paradoksalno, omogućen je zakonom?! Izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije, naime, omogućava se da se godina robije može platiti 36.500 KM, jer se dan zatvora zamjenjuje s uplaćenih 100 KM. S "jojom" na slobodu! Štaviše, praksa pokazuje da se dan zatvora donedavno plaćao i po 14, odnosno 16 KM.
Jeste da je riječ o pokušaju da se smanji broj osuđenika koji čekaju na izdržavanje kazne, jeste da se ta mogućnost odnosi samo na one koji su osuđeni do godinu zatvora, ali poruka koju nosi ova mogućnost ima užasan prizvuk.
Jer, pozivajući se na ovaj zakon, na slobodu mogu i osuđeni finansijeri ISIL-a poput Osmana Mujića, pa čak i osuđeni ratni zločinci. Da čak ni počinioci ratnih zločina koje su osudili bh. sudovi ne moraju nužno odslužiti zatvorsku kaznu iza rešetaka, svjedoči činjenica da ih je najmanje petero do sada otkupilo svoju slobodu! Moguće je da će tu opciju danas-sutra iskoristiti i Milenko Čičić, tajkun blizak Miloradu Dodiku, koji je prošle sedmice sporazumno osuđen na godinu za utaju 300.000 KM poreza.
Nije isključeno da će, sklapajući razne sporazume, koji često olakšavaju posao i sudijama i tužiocima, na slobodu uskoro dileri, pedofili, siledžije, krivci za sve češće teške saobraćajne nesreće... Šta je, recimo, četrdesetak hiljada maraka za dilera koji ima "razrađen posao", milione mimo papira i koji je u međuvremenu uspio srediti da ga kazne samo godinom robije?
Sve to pravosudne postupke, često poslije spektakularnih akcija hapšenja, pretvara u farsu koja jedino ima smisla kada tužilački karijeristi ispunjavaju svoje norme i statistike.
Tako ćemo, na kraju, vrlo brzo doći do trenutka kada će u zatvoru ležati samo kokuzi osuđeni za, primjerice, šumsku krađu, ili oni koje "tajna ruka" stranački navođenog pravosuđa bude pritvarala i za pogrešno prijeđenu ulicu, uništavajući tako mnoge živote i karijere. Svi ti primjeri pokazuju koliko je toga truhlog u našem pravosuđu i da su njegove korjenite reforme jedino rješenje kako forma napokon ne bi izgubila suštinu postojanja i zakona i pravosuđa.