Ima li veće blagodati od majčinstva? Veće ljubavi od majčine? U prsima majku steže kad u čedo svoje gleda. Nema, dakle. Bezuvjetna, čista i duboka emocija. 

Čedomorstvo. Riječ od koje zanijemimo. Zaplačemo. Bili roditelji ili ne. Pitanja su: Zašto? Kako je mogla? Pa opet zašto. Većina, zgrožena mišlju o malenom, nemoćnom biću nad kojim je počinjen zločin, sije salve psovki, uvreda i osuda na račun “demonske majke”. 

No, pored nesumnjivog očaja i tuge koje sasvim prirodno osjećamo, je li se iko od nas ikad zapitao šta ja kao društveno odgovorni pojedinac mogu učiniti da smanjim mogućnost da se ovaj zločin desi. 

Malo ko. Jer, najlakše je osuđivati. Upirati prstom. Ušuškani u toplinu svog doma i porodice. Po tome smo nadaleko čuveni.  

Prije svega, slučajevi čedomorstva u BiH pojavljuju se prečesto da bismo ih zanemarivali. (Broj koji je dostupan javnosti nije realan, jer se za većinu slučajeva nikad ne sazna.) Pokazatelj je to mnogočega. Ne samo užasa u konkretnim slučajevima. 

Stručnjaci na prvo mjesto uzroka ubistva novorođenčadi stavljaju teški psihički poremećaj majke, uzrokovan postporođajnom depresijom. 

Na drugom mjestu su uzroci socijalne prirode. E, tu smo mi. Svako od nas. I porodica. I prijatelji. I država. 

Čedomorstva se dešavaju uglavnom u ruralnim sredinama. Ima ih i u gradovima, ali dominiraju ruralne sredine. 

Većinom su to djeca začeta u vanbračnim zajednicama, u siromašnim porodicama, u porodicama koja imaju više djece, u edukativno zapuštenim sredinama. 

Većinom su to majke istraumirane i samom pomisli na reakciju okoline koja je počesto spremna na linč ako se nečiji životni izbor kosi s njihovim “moralnim svjetonazorima”. Moralisti smo uvijek bili... Al’ daleko od svoje kuće. 

Napredno društvo, što znamo da nismo, još u osnovnim školama educira djecu seksualnom obrazovanju. To je, nažalost, kod nas još tabu tema. Sve dok se seksualno obrazovanje smatra poticanjem na upuštanje u seksualne odnose, a ne na podizanje svijesti i brige o svom zdravlju, sve dok se djeca rođena u vanbračnoj zajednici nazivaju pogrdnim imenima, a majke još pogrdnijim, nažalost bit će tragedija. Da, krivi smo i mi! 

Okrenimo se oko sebe. Ne zatvarajmo oči. Ne osuđujmo! Pomozimo. Možda spasimo život...