Nije velika mudrost, ali jeste skupo plaćeno iskustvo mnogih koji dijele odgovornost javne riječi, da se jednom izgubljena sloboda iznova ne osvaja tako lako. 
 
Na takvo nešto svojevremeno je upozorio i slavni Džozef Pulicer (Joseph Pulitzer), po kojem se i danas naziva najveća američka nagrada za novinarstvo, kada je rekao da će “naša republika (država) propasti istog dana kad uguše naše medijske slobode”! Jer, kako rekoše, državi može nestati nafte, ona može ostati bez likvidne valute, ali sve dok tinta teče slobodno, sljedeće poglavlje našeg života je zagarantirano.
 
Stvari su se, nasreću, ipak uozbiljile u BiH, u kojoj, bez obzira na sve dejtonske, ali još više domaće nedorečenosti, sloboda medija znači tekovinu od koje se ne smije odustati ni po koju cijenu, jer to je gorivo našeg građanskog opstanka. 
 
Za one “zbunjene”, ako sloboda tiska znači nešto više od “proevropske” deklarativnosti, kao što znači, onda je to prije svega pravo i obaveza da se kritizira vlast. I da joj se, u ime građanstva, suprotstavljaju validni argumenti. Bez toga nema demokratije.
 
Uostalom, zar borba protiv najgore korozije društva - korupcije, lopovluka, besramnog porodičnog nepotizma i partijskog despotizma što vodi u najgore jednoumlje, a onda i u opće siromaštvo, ne počinje i ustrajava s hrabrošću novinarskih profesionalaca? 
 
Onaj ko to ne razumije, pa oholo prakticira bešćutne napade na medije, po ugledu na neslavne “uzore”, ne zavređuje narodno povjerenje. A titulu demokrate još manje. 
 
U eri široko dostupne informiranosti i otvorenosti socijalnih mreža, narod doista zna! Ali, i razumije ko rasprodaje njegove resurse, ko se bogati na račun lažnog patriotizma i prodaje nacionalnu, vjersku i svaku drugu demagogiju radi nekih “povlaštenih” interesa.
 
Zato će u novoj, 2017. BiH doista biti na prekretnici. Morat će to biti i godina raspleta: od sankcioniranja političkog pravosuđa do konačnog anatemiziranja lažne demokratije. Jednostavno, notorni bh. vlastodršci moraju shvatiti da se računi polažu cijelom bosanskom narodu, a ne isključivo onima na koje se pozivaju samo u nacionalnim pakovanjima. Eto prilike i da bh. javnost dodatno odbaci beskorisnije nacionalne podjele. I da mediji solidarno i konačno zauzmu svoje mjesto u društvu kao nezamjenljivi branioci naše slobode.