Šta je to obilježilo 2016., a šta nas čeka u 2017. godini? Kada bi se pitalo Bakira Izetbegovića, s obzirom na njegove novogodišnje izjave kako koji medij treba pisati, u ovom komentaru opisivao bih kako je u 2016. zaposleno 100.000 ljudi, kako su pokrenuti masovni radovi, kako smo već u Evropskoj uniji... Da slavimo, jer nas čeka divna 2017. s regresima, 13. plaćom, ljetovanjem po Jadranu...
Da je bogdo tako! Rado bih to napisao. Ali, kako bih nakon toga izašao na ulicu i pogledao ljudima u oči? Ljudima koji dobro znaju da javnih radova nije bilo, da i dalje imamo više od pola miliona nezaposlenih, da se na prste jedne ruke mogu nabrojati nove fabrike, da smo i dalje prvi u Evropi po onome što ne valja - po korupciji, siromaštvu...
Ne treba griješiti dušu. Bilo je i dobrih stvari u 2016. godini. Nakon što je formirana koalicija SDA-SBB-HDZ, prije svega u Federaciji, pa i na nivou države, u prvi mah stanje se dosta normaliziralo. Nije trebalo mnogo vremena da to i evropski lideri uvide i odškrinu nam vrata za članstvo u porodici evropskih zemalja. Neki su projekti i pokrenuti, bilo je ideja, elana...
Nažalost, neiskren odnos dijela koalicionih partnera, sokoljen sivim eminencijama iz nekoliko godinama povlaštenih porodica, skoro da je zaustavio sve što je bilo dobro. Želja za ličnim i porodičnim vladanjem, kontrolom državnim institucija, prije svega pravosuđa, ugrozila je interese naroda i države. Sa samo jednom namjerom - da zaustave napredak, pa su počele pljuštati i politički motivirane optužnice protiv najuglednijih ljudi.
Tako je jedan koalicioni partner, ugledni privrednik i biznismen Fahrudin Radončić, umjesto da svoj dokazani kapacitet iskoristi da razvija zemlju, trošio energiju da dokazuje svoju nevinost u, prema mišljenju eksperata, politički motiviranom procesu.
Oprostite mi, gospodine iz Predsjedništva BiH, ali ja ne mogu biti toliko poslušan i pisati kako to vlast hoće... Istina je da, ako je suditi prema posljednjim danima 2016., nemamo mnogo razloga za slavlje i nadu da će u 2017. biti išta bolje. Ljekari, borci, radnici najavljuju izlaske na ulice i vruće proljeće...
Trebala je ovo biti godina s lijepim krajem, svima nama. Pa i Draganu Vikiću, heroju odbrane BiH. Ali, nije. Trebala je i stotinama izvrsnih ljekara koji su, umjesto u Sarajevu, sreću u 2016. godini potražili u drugim evropskim zemljama. Trebala je penzionerima, koji 2017. dočekuju nadajući se da će penzije biti makar 9. januara... Kako se ne brinuti nakon svega toga, a znati davno dokazanu mudrost: Ne ubijajte svoje lavove, pojest će vas psi vaših neprijatelja...