Nikad se, vjerovatno, neće saznati koliko je novca iz prijateljskih nam zemalja došlo u Bosnu i Hercegovinu od početka agresije do danas. Namjera prijatelja bila je da se pomogne prvenstveno onima koji su ostali bez ičega - povratnicima. Nažalost, dobar dio tih sredstava krčmili su i, čini se, još krčme kojekakvi stranački hohštapleri.
Ovih dana ponovo se priča o sličnim zloupotrebama, ovog puta novca Saudijskog fonda za razvoj, namijenjenog srebreničkim povratnicima. Čak je grupa bošnjačkih odbornika pisala ovom fondu zbog „netransparentne podjele sredstava“.
Upozorili su da se na spiskovima nalaze čak i Srbi koji žive u Srbiji?! A novac je namijenjen povratnicima koji su preživjeli golgotu 11. jula 1995. godine, kada su zločinci, predvođeni zlikovcem Ratkom Mladićem, pobili više od 8.000 Bošnjaka.
I dok se sada, tobože, priča o nekakvom „miru u kući“, pa se zbog toga sredstva dijele i onima koji ne žive u Srebrenici, i Srbima „povratnicima“ koji nisu ni protjerani iz Srebrenice, srebreničke majke još kopaju po masovnim grobnicama skupljajući kosti svojih sinova, braće i muževa. To je moguće samo ovdje, u zemlji koju ponekad, čini se opravdano, nazivaju Apsurdistan.
No, nije to samo zarad mira u kući. Podjelom sredstava bez utvrđenih kriterija, po oprobanom receptu, skupljaju se politički poeni za izbore naredne godine. Ne radi se to samo tokom kampanje nego cijele godine, odnosno izborna kampanja nikad ne prestaje.
''Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom'', napisao je Derviš Sušić u svom djelu „Uhode“. Mnogima je nada jedino i ostala.
