KOLUMNA Profesor Filozofskog fakulteta piše za “Dnevni avaz”

Sunovrat Izetbegovićeve politike

Piše: Prof. Enver KAZAZ
06.08.2018 17:28
A
A
A

Odluka Hrvatske da počne gradnju Pelješkog mosta pobudila je mnogo pažnje u bosanskohercegovačkom, a naročito bošnjačkom javnom prostoru. Političke reakcije su pri tom veoma žestoke. Izetbegović je izravno optužio nekog činovnika iz Evropske komisije da je lobirao za Hrvatsku, te posredno Evropsku uniju pridobio da između bosanskog prava na nesmetan izlaz na otvoreno more i hrvatske odluke da to pravo poništi gradnjom mosta, odabere Hrvatsku i njeno kršenje bosanskih prava.  

Direktna krivica 

Čović je čestitao Plenkoviću početak gradnje mosta, zarivši još jednom prst u oko Izetbegoviću, a Željko Komšić je u svom stilu optužio Čovića za veleizdaju. Izetbegović i njegova svita su potom najavili tužbu pred nadležnim međunarodnim institucijama protiv Hrvatske, da bi im uzvratio Ivanić kako od te tužbe neće biti ništa. Tako se još jednom zavrtio cirkus u kojem je svaki učesnik pričao iracionalnu priču kako bi pridobio dio javnosti za sebe.

Jedini glas razuma stigao je od Damira Arnauta, koji je kao stručnjak za oblast prava i pravnih nauka predložio jedini mogući put na međunarodnim planu za spas bosanskohercegovačkih prava.


Arnaut: Odgovorna politika


Ali, da bi se Arnautova ideja da BiH zatraži savjetodavno mišljenje od Međunarodnog suda pravde ili da to mišljenje traži većina prisutnih predstavnika država na zajedanju Generalne skupštine UN-a provela u djelo potrebno je da se u Sarajevu, a pogotovu u kabinetu člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda vodi odgovorna međunarodna politika. Izostanak takve politike razlog je drugog velikog poraza BiH na međunarodnom planu ove godine. Za oba ta poraza direktnu krivicu snosi šef SDA Bakir Izetbegović i njegov saradnički krug.

Prvi poraz, podsjetimo se, dogodio se onog časa kad je Izetbegović slagao da agent BiH, Sakib Softić, ima legitimitet da pokrene reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Nije postojao taj legitimitet i BiH je iz proceduralnih razloga kao s nokta odbijena.  

Politička izolacija

Drugi poraz, ovaj vezan za Pelješki most, nije posljedica neke Izetbegovićeve laži, već krajnjeg odsustva političke inteligencije. Vežući se za Erdoana, kojeg je u više navrata proglasio svemuslimanskim liderom, Izetbegović je Bosnu i Bošnjake osudio na međunarodnu političku izolaciju u onoj mjeri u kojoj je danas turski autoritarni vođa izoliran na Zapadu. Tako je vlastitu naciju i državu pretvorio u taoce Erdoanove autoritarne politike, a zemlja je izgubila podršku koju je imala u Briselu, Bonu, Vašingtonu, Parizu i Londonu.

Odlukom da sudbinu zemlje i nacije veže za jedan u osnovi regionalni moćni centar kakav je Ankara, uprkos upozorenjima iz EU, SAD, Njemačke, Britanije i Francuske, lider SDA je nepovratno Bošnjake i Bosnu isključio iz današnjeg multipolarnog svjetskog poretka i pretvorio je osobenu ideološku i duhovnu pokrajinu regionalne sile koja je u prošlosti bila bosanski višestoljetni osvajač. Naravno, bratimeći svoju i Erdoanovu stranku, on je, nadalje, pokazao kako su mu interesi stranke iznad onih države i nacije, pa je postalo jasno da u lideru SDA čuči običan vlastohlepljivi, a nesposobni provincijalac.

 Izetbegović: Drugi veliki poraz BiH na međunarodnom planu ove godine 


Namjesto da lobira za interese BiH u svim svjetskim političkim centrima, Alijin sin je divanio s Erdoanom po Istanbulu i Ankari. Za to vrijeme je Hrvatska diplomatija uradila potreban posao vezan za Pelješki most u sjedištu EU u Briselu i svim drugim važnim međunarodnim političkim sjedištima. Stoga je početak njegove gradnje uz odobrenje EU i praktično njenim novcima konačan poraz Izetbegovićeve getoističke politike. On je Bošnjake svojom nesposobnošću odveo u evropski geto, skrojen po mjeri njegove političke nesposobnosti i odsustva svake racionalnosti.

Izvjestan poraz

Danas kad Tramp i SAD uvode sankcije dvojici, po mnogim ocjenama najbližih Erdoanovih saradnika, ministru policije Sulejmanu Sojlu i ministru pravde Abdulhamitu Gulu, postaje jasnim da početak gradnje Pelješkog mosta nije samo rezultat podrške EU i SAD Hrvatskoj, već i kažnjavanje Izetbegovića i BiH.

A to znači da je grleći se sa Erodanom i proglašavajući ga našim liderom, on svoju politiku, Bosnu i Bošnjake poveo u sunovrat. Boljeg dokaza za to od početka gradnje Pelješkog mosta nema, a gotovo izvjestan poraz SDA u oktobru pokazat će da Bošnjaci nisu ovce kojima treba čoban s Poljina, nego nacija koja u izazovima budućnosti zna napraviti racionalan izbor.

Gest lažova i provincijalca koji se poigrava sa svetim vrijednostima Bošnjaka

Misleći da može upravljati međunarodnim sudskim institucijama onako kako to čini s domaćim sudstvom i tužilaštvom koje je pretvorio u svoju prćiju, Izetbegović se u slučaju revizije tužbe BiH protiv Srbije za genocid poigrao onim najdragocjenijim - simboličkim kapitalom bošnjačkih žrtva i proćerdao ga kao pijani kockar u seoskoj kafani. Bio je to gest lažova i provincijalca koji se poigrava svetim vrijednostima pred očima javnosti, sramoteći naciju kojoj pripada i državu čiji je član Predsjedništva na međunarodnoj sceni. Bošnjaci bi mogli Izetbegoviću i oprostiti neznanje i nesposobnost, kako su to učinili mnogo puta do sada, ali da li će mu u oktobru oprostiti ovu grozomornu laž koja je povrijedila dostojanstvo žrtava – ostaje da se vidi. Sudeći prema svemu, neće.