KOLUMNE

Puls sedmice:Ne vjeruje srce pameti, a ni Miroslavu Škori

Legenda kaže da je Adil Zulfikarpašić 1990. govorio: “Jao, braćo moja, Gljiva me pobijedi, ubit ću se k'o ratno siroče!”, a šta će legenda reći o Miroslavu Škori? Možda već zna Kolinda Grabar-Kitarović

Dženana BUREK
29.06.2019 10:00
  • Dženana Burek
    Dženana Burek Foto: (Avaz)

“Bit će brda puna meze, Miljackom će teći šljiva, samo zaokruži ime mister Nazif, Nazif Gljiva. Hiljadu devetsto devedeset druga može mirno samo s Nazifom doći, u Evropu ja kroz Šentilj bez šaltanja četvrtom ću proći...” pjevali su Rambo Amadeus i Elvis J. Kurtovich u predizbornoj kampanji za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u svitanje užasa 1990. godine.  

Da je pobijedio Nazif Gljiva, Elvisu i Rambu inače vjerujem, možda bih ja baš danas, na putu za Bregin koncert u Austriji, četvrtom kroz Šentilj prošla. Ovako, strpljivo, stani u red za kontrolu pasoša za “ostale zemlje”. Šuti i smijulji se graničaru da ne moraš sa strane na pregled. Ali, nije to tema današnje emisije...

Pokraden, jer je bio “mlad i naivan”

Bili su to prvi demokratski izbori u Bosni i Hercegovini. Legenda kaže da je Adil Zulfikarpašić (MBO) nakon objave rezultata govorio: “Jao, braćo moja, Gljiva me pobijedi, ubit ću se k'o ratno siroče!” Barem je tako prepričavao estradni mag, nenadmašni, nadaleko po svemu i svačemu poznati, naš Nazif Gljiva.

Te godine, tih izbora, na kojima je Fikret Abdić odnio najveći broj glasova, a Alija Izetbegović (SDA) postao predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, Nazif Gljiva (Liberalno-demoktratska stranka BiH) osvojio je 133.587 glasova. Peti. Ispred njega, osim Abdića i Izetbegovića, bili su Nijaz Duraković (Savez komunista BiH) i Džemal Sokolović (Savez reformskih snaga Jugoslavije).

Pričao je Gljiva poslije da je pokraden, jer je bio “mlad i naivan”.

- Jedni kažu da sam osvojio 270.000 glasova, drugi 143.000, treći 170.000, a ja zvanični podatak ne znam – govorio je Gljiva.

A šta će pričati unucima i svekolikom puku veliki domoljub, prvi nakon Marka Perkovića Thompsona (na njegovu žalost) Miroslav Škoro?

Elem, kao novinarska poslastica kolegama u “lijepoj njihovoj” stiže vijest o kandidaturi Zorana Milanovića na hrvatskim predsjedničkim izborima. Mediji se taman razmahali o razlozima njegovog povratka na političku scenu (što mu je to trebalo, sad zarađuje više nego ikad, naplaćuje predavanja kao Toni Bler, i po 20.000 eura, vozi bicikl s kapom na glavi inkognito po Zagrebu, ima vremena za porodicu, uživa u planinarenju sa prijateljima, da li se, zapravo, ikad zaista namjeravao povući ili se samo sklonio čekajući svoj trenutak... Stop! Nije ni on zvijezda današnje emisije!)??? Škoro na svom profilu na Facebooku objavljuje kandidaturu i kaže: “Hrvatska treba predsjednika koji će biti oruđe naroda za odlučni zaokret.”

Ka čemu?

Uh, jest' lakše o njihovim nego o našim mukama

Kaže ka osnaženju ustavnog položaja predsjednika Republike. I to referendumom. Ko nije za mene – nije narod. “Jer, ovo nije Hrvatska kakvu su sanjali naši preci, koju je stvarao dr. Franjo Tuđman i za koju su ratovali i ginuli hrvatski branitelji.”

Miroslav Škoro hrvatski je muzičar, poznatiji po “nacionalno osviještenim, domoljubnim pjesmama” nego po ljubavnima, u kojima srce ne vjeruje pameti il' pamet srcu, ko će mu ga znati.

Razgovaram ovih dana s kolegama i prijateljima o meniju izbornog pladnja susjeda, koji će do avgusta morati sačekati da znaju šta će učiniti šefica Kolinda Grabar-Kitarović (uh, jeste lakše o njihovim nego o našim mukama) i većina mi na pitanje o prvoj misli, na spomen Škore, kaže: Nacionalista. Neke ocjene, a nije ih malo, iskaču iz okvira “politički korektnog” i pristojnog govora pa ću ih preskočiti.

Kolinda će zagrliti Thompsona, kao, slučajno

No, ne da ne treba potcijeniti Škoru. Prama posljednim anketama, Škoro je najveća zvijezda desničarskih kolona Hrvatske.

Prve analize pokazuju veliki interes javnosti, zagrabio je u kacu populizma (to mu je u opisu posla), što će mu, vjerovatno, donijeti dosta glasova, podržali su ga Stjepan Mesić i Ivo Josipović - o čemu bi se, također, mnogo toga moglo reći, podržali su ga i Ruža Tomašić, predsjednica Hrvatske konzervativne stranke, urednik “Glasa koncila”, Hrvatski suverenisti...

Ali, nije prijatelj, kum, brat po domoljublju Thompson. Hrvatski “Express” piše da je “pukla tikva”, jer će Thompson podržati aktuelnu predsjednicu Grabar-Kitarović, koja će ga zagrliti, kao, slučajno dok on pjeva na svom koncertu.

A pjevali su i njih dvojica zagrljeni: “Sude mi, zato što svoje volim, volim najviše, što sam branio moje najdraže. Sude mi, dušmani moje ljube, ali ne znaju da je istina, voda duboka...”

Izgleda da je najveći hrvatski predsjednički estradnjak, ipak, upravu u jednom: Ne vjeruje srce Škori... Nazif Gljiva je, ako ništa, šarmantniji!

P. S.

Kazao je Miroslav Škoro u svom obraćanju naciji da će posebno “štititi interese Hrvata u BiH i susjednim zemljama te raditi na tješnjem povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske”. Ćemo da vidimo

Komentari

NA VRH