Poruke poput one koju je, putem stranica našeg lista, odaslala Zeničanka Ajša Luković sve se rjeđe mogu čuti, a kada stignu u ovakvom vremenu, još su važnije. Obaveza mladih je da ostanu u domovini i da se stečenim znanjem, časno i pošteno, bore da našu državu povedu naprijed, poručila je Ajša.
I ne, ne radi se o djevojci koja na vlastitoj koži nije osjetila krizu, bespomoćnost, nepravdu, zbog kojih veliki broj mladih odlazi iz BiH. Dijete je ratnog vojnog invalida, amputirca bez noge i domaćice koja već godinama ne radi. Uprkos činjenici da je najbolji student, nije imala podršku vlasti i nije mogla studirati u nekom drugom gradu.
Nije odrastala u svili i kadifi, ali je, uz podršku porodice i dobrih ljudi, uz jaku želju i veliki trud, Ajša Luković ostvarila prosjek ocjena od 9,9 tokom četverogodišnjeg studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici i dobila Rektorovu nagradu.
Za najbolji ostvareni uspjeh na prvoj, trećoj i četvrtoj godini studija nagrađivana je Poveljom dekana. Aktivna je i u Crvenom križu Zenica, dobrovoljni je davalac krvi, a bila je dio i Mreže Vijeća učenika BiH. Upisala je drugi ciklus studija, nada se da za najbolje studente ima mjesta u BiH i poručuje - odlazak nikada nije bio opcija.
