Teško je u svijetu pronaći sličan primjer da je jedan datum ostavio toliko traga u historiji jednog grada kao što je 6. april u historiji Sarajeva. Taj datum provlači se kroz cijelu modernu historiju ovog grada, najavljujući ili početak vremena velike tragedije ili kraj teškog vremena. A svašta je snašlo grad u posljednjih stotinjak godina i dubinski ga mijenjalo.

Na ovaj dan, u rano jutro 1941. godine, njemački avioni izvršili su napad na aerodrom Rajlovac. Sarajevo je postalo dio najstrašnijeg sukoba u historiji svijeta. Ubrzo će biti priključeno kvislinškoj NDH. U naredne četiri godine grad će izgubiti više od 10.000 svojih građana. Jevrejska zajednica, koja je više od četiri stoljeća gradila i oblikovala Sarajevo, bit će gotovo potpuno izbrisana.

Četverogodišnji teror i iživljavanje na građanima, koje su fašističke zvijeri označile rasno nepoželjnim, bit će okončan 6. aprila 1945. ulaskom partizanskih jedinica u Sarajevo. Otada se ovaj datum obilježava kao Dan grada.

Nešto manje od pola stoljeća kasnije, na isti dan, novi fašisti, sada samo s drugačijim etničkim predznakom i s drugim žrtvama koje će označiti kao „rasno nepoželjne“, započele su krvavu četverogodišnju opsadu grada. Opsade ne bi bilo da nije bilo odbrane, tj. da su uspjeli osvojiti grad.

Umjesto toga, pokušali su ga postepeno ubijati, granatama, snajperima, četiri duga ljeta, ubivši 11.541 građanina. Ali grad je preživio.

Na divljačku mržnju, šovinizam i želju da se uništi sve nesrpsko, Sarajevo nije odgovorilo jednakom mržnjom i radikalizmom, nego kosmopolitizmom i evropskim duhom. Bio je to, poput antičke tragedije, sukob civilizacije i barbarstva u realnom svijetu.

Taj kosmopolitski duh Sarajeva uspio je preživjeti agresije i ideologije zla, ali nije sigurno uspijeva li preživjeti mir, u kome Sarajevo, čini se, tiho ide u pravcu provincijalizacije, urbicida, sivila, letargije i dosade.

Stoga, valja se ovog 6. aprila podsjetiti ne samo na slavna djela naših predaka i sugrađana, koji su uspjeli u dva navrata pobijediti iskonsko zlo, nego razmišljati kako ponovo probuditi onaj duh grada koji će od njega učiniti ono što Sarajevo treba da bude - jedna moderna, razvijena, kulturna i otvorena metropola.

A taj duh, čini se, da nam nikad nije bio potrebniji.