Dug slovenskoj kompaniji "Viaduct“ od 110 miliona KM rezultat je višedecenijskog nemara vlasti na različitim nivoima. Od jedva sedmocifrenog iznosa došlo se na osmocifrenog, koji svaki dan raste za 9.000 eura i prijeti da postane sve veći.
Ovo u isto vrijeme pokazuje i sav nemar institucija nakon rata, koje nisu bile u stanju da zakonski riješe ko je dužan da isplaćuje dugove, koji su rezultat međunarodnih obaveza, a u kojima to dolazi na naplatu državnom nivou s mizernim budžetom.
Neminovno je da će dug na kraju morati isplatiti država, jer je jedino ona subjekt međunarodnog prava, ali nerealno je da nije unutar države uređeno ko će ta sredstva proslijediti državi ili odakle će ih uzimati, pa se sada vodi polemika između političara šta je pravo rješenje. Nije moguće da država pored tolikih kriminalnih poslova u prethodnih 30 godina nije nikada došla u ovu situaciju.
To samo pokazuje svu nedorečenost države i da sve na čemu nisu insistirali stranci se na kraju nije nikada uspjelo ni urediti, pa niti jedna od brojnih vlasti od Dejtona ništa o tom pitanju nije uradila kako bi se regulisalo ovo pitanje.
Kao i obično, najveći gubitnici u svemu tome su oni koji nemaju nikakve veze s tim. Prva je BHANSA, koja je morala rezati plaće za svojih 500 uposlenika, upitno je kako će ih dalje uopće isplaćivati, a situacija je takva da im prijeti gubitak kontrole nad bh. nebom. To znači gubitak dodatnih desetaka miliona na godišnjem nivou.
Druga je Centralna banka BiH, koja bi mogla ostati bez objekta u Mostaru. Riječ je o dvije rijetke uspješne institucije na državnom nivou.
Nakon reda državnog udara, reda borbe oko toga ko će biti ministar u Vladi KS, reda smjena, možda se jednom udostoje da se konačno usaglase o ovom pitanju. Sve one koje nije otjerala politička situacija, otjerat će borba za golu egzistenciju.
