Udruženja žrtava rata već godinama traže da pravosudni organi ove zemlje istraže ulogu aktuelnog predsjednika NSRS Nenada Stevandića u etničkom čišćenju Kotor-Varoši i Bosanske Krajine i navode da je sa svojom jedinicom SOS počinio ratne zločine protiv civilnog stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Uz zahtjeve su dostavljali i dijelove presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u kojima se spominju Stevandić i njegova jedinica, koju očito preživjele žrtve ne pamte po dobrom. Ipak, nekoliko rečenica žrtve ratnih zločina iz Kotor-Varoši Fikreta Skopljaka, na suđenju Stevandićevom saborcu Danku Kajkutu, upečatljivije su od svih dopisa upućenih na adresu Tužilaštva BiH.
- Danko Kajkut me povukao za glavu i psovao mi majku i onda me dva-tri puta udario šakom iza vrata. Onda je Stevandić rekao: „Nemoj više, ja ću“. Između zida i auta od Stevandića sam dobio batine i izbio mi je sedam zuba – naveo je Skopljak u svom iskazu.
Od navoda koji su privukli veliku pažnju medija i javnosti ne odustaje, jer od istine se ne može odustati. Nakon tortura koje su prošle tokom rata i decenija u kojima su njihova prava osporavana, dok su se osumnjičeni za ratne zločine često nalazili na odgovornim, dobro plaćenim poslovima od lokalnih zajednica do nivoa države, istina i ta mrva pravde koja je sve sporija, jedino je što žrtvama danas uopće i predstavlja motiv da se i dalje bore.
